Članak o inovativnoj nastavi povijesti objavljen je na portalu www.teachinghistory.org koji podupire američko Ministarstvo obrazovanja (DoED). Cilj je te inicijative da se povijesni sadržaji, nastavne strategije, izvori i istraživanja učine dostupnim učiteljima povijesti osnovnih i srednjih škola te da se tako unaprijedi nastava američke povijesti. Autor članka je Stanley L. Pesick, stručnjak za nastavu američke povijesti.
Profesor Stanley L. Pesick, stručnjak za nastavu američke povijesti, napisao je članak o inovativnoj nastavi povijesti u sklopu inicijative da se povijesni sadržaji, nastavne strategije, izvori i istraživanja učine dostupnim učiteljima povijesti osnovnih i srednjih škola te da se tako unaprijedi nastava američke povijesti potičući kritičko mišljenje i motivaciju učenika za povijesne sadržaje.
Jedan od mojih ciljeva u nastavi američke povijesti namijenjene trećim razredima srednje škole u kalifornijskom Oaklandu, bio je pokušati i promijeniti način na koji su učenici gledali udžbenike i njihovu ulogu u našoj raspravi o povijesti. Želio sam promijeniti praksu da udžbenici predstavljaju završnu riječ o temi iz povijesti i učiniti ih polazištem za povijesno istraživanje. Moja se strategija sastojala u tome da zamolim učenika da pročita tekst, uz napomenu da ne mora odgovarati ni na jedno izravno pitanje učitelja ili iz udžbenika. Učenici su sami pripremali pitanja za (pročitani) tekst uputama iz radnih listova koje su koristili tijekom godine.
Moj je razred bio mješovit glede darovitosti učenika kao i u etničkom sastavu. Nakanio sam to iskoristiti stavljajući u središte pozornosti njihove različite reakcije na pročitano.
Što čine učenici?
Svaki put kada su učenici čitali iz udžbenika obrađivali su ključne aktivnosti tako da su odabirali važne ljude i događaje, postavljali pitanja o tome i reagirali na pročitani izvadak, te analizirali slike iz teksta. Služili su se pitanjima iz nastavnog materijala Reading your Textbook worksheet kao vodičem za svoje odgovore.
Što čini učitelj?
- Prikupi i pažljivo pročita do kraja odgovore učenika za prvi, drugi i treći dio ključnih aktivnosti.
- Iskoristi rad učenika za materijal/letak koji će uporabiti u nastavi sljedeći dan. Na letku su popisani:
- izrazi za koje su učenici mislili da su važni;
- pitanja koja su imali, i
- primjeri znatiželjnog pisanja i pisanja s razumijevanjem.
- Odgovara na pitanja učenika u sljedećim predavanjima.
Kada bih vidio osobe, događaje, izraze i ilustracije koje su učenici odabrali pisati o njima, zanimalo me je što je privuklo njihovu pozornost, i kako su njihove reakcije odražavale ključne koncepte neophodne za razvitak razumijevanja povijesti: povijesnog djelovanja, povijesnog suosjećanja i moralnih prosudbi.
Razmotrite sljedeće primjere pitanja koje su sastavili učenici kao reakciju na čitanje odlomka iz udžbenika o ranom širenju na Zapad.
- Zašto sudac Vrhovnog suda John Marshall nije mogao provesti svoju presudu?
- Zašto se indijansko pleme Cherokee odreklo svojih namjera i promijenilo način života?
- Zašto su naseljenici bili tako skloni napuštati mjesta iz kojih su dolazili? Je li im se nešto dogodilo? Zašto su željeli otići?
- Što je bila američka granica?
- Sjedinjene Američke Države nisu željele da im zemlju (ili prava) oduzmu Britanci. Znali su što znači biti ugrožen. Zašto bi oni ugrožavali nekoga drugog?
- Ako je vlada SAD-a prihvatila zaštiti američko domorodačko stanovništvo u svojoj „Sjeverozapanoj uredbi“ (1787.), zašto to nisu doveli do kraja?
Dok sam dijelio materijale sastavljene iz učeničkih odgovora, jedan je učenik želio odmah razgovarati o 6. pitanju, koje je bilo izvrsno pitanje jer je bilo usmjereno k izvjesnom broju predmeta povezanih s razumijevanjem povijesti: kronološkom razmišljanju (pitanja kontinuiteta i promjene), moralnom sudu i povijesnoj suosjećajnosti. Primjećujući da je „Sjeverozapadna uredba“ bila napisana 1787., a premještaj se Cherokee Indijanaca dogodio pedeset godina poslije, upitao sam: „Što se promijenilo tijekom tih pedeset godina što bi nam moglo pomoći objasniti tu promjenu u politici? Razmislite o promjenama u nacionalnim ciljevima ali i promjenama među onima koji su donosili zakone i stvarali politike.“
Upravo su pitanja koja su učenici postavljali nerijetko najviše otkrivala o njihovu načinu razmišljanja, prijašnjem znanju i zalaganju u svezi s temom.
Pitanja koja su postavljali učenici otkrivala su njihovo razmišljanje o nekom aspektu pročitanog štiva; preokrenuli su pisani činjenični materijal u niz povijesnih zagonetki. Kako ljudi mogu kazati jedno, a činiti drugo? Zašto bi ljudi napuštali svoje tradicije i baštinu?
To su pitanja na koja se moglo odgovoriti samo pomoću daljnjeg proučavanja i rasprave.
U najmanju ruku, ta pitanja u materijalima ukazuju na zalaganje koje ne bi bilo opaženo ili bi jednostavno izostalo da se od učenika tražilo samo da odgovore na pitanja iz udžbenika. Pitanja iz udžbenika često dokidaju raspravu, jer od učenika traže samo da prepoznaju informacije sadržane u tekstu. Ta vrsta pitanja ne čini učenike da vjeruju da postoji još nešto za znati, niti sugerira da možda postoje različiti načini za tumačenje događaja i postupanja pojedinaca u priči.
Pitanja učenika otkrivaju kako oni čitaju
Učenička pitanja često odražavaju njihove izazove, kao čitatelja, da prikupe informacije iz udžbenika. Primjerice, u udžbeniku se objašnjava američka granica. No, dopuštanjem učenicima da napišu pitanja na koja očekuju odgovor, otkrivaju se poteškoće koje bi mogli imati s tekstom.
Otvaranje dijaloga
Pitanja učenika često nadilaze puke upite za činjeničnim znanjem. U drugim pitanjima možemo zamijetiti početke dijaloga između učenika, njihovih udžbenika i učitelja. Ta pitanja, nastala iz učenikova čitanja udžbenika, pretvaraju udžbenik prije u polaznu negoli završnu riječ. Odgovaranje na ta pitanja zahtijeva uključenost u povijesno istraživanje i iskorak izvan informacija koje se traže u udžbeniku.
Stvaranje aktivne učionice učitelja i učenika
Učenici su bili aktivno uključeni u sastavljanje pitanja koja su ih odvela izvan ograničenja tekstualne priče. Mnogi su željeli saznati više i, kao što otkrivaju njihova pitanja, bili su radoznali znati o važnim povijesnim pitanjima, poput slobode, pravde, i jednakosti. Ozbiljno sam prionuo zadaći odgovoriti im i pomoći im da nađu načine za odgovoriti. To što sam tada uzeo njihova pitanja i učinio ih žarištem rasprave na satu, bilo je polazište za još dublje prekapanje povijesti koju smo proučavali, i nastavak izgradnje razredne zajednice. Uočio sam doista da učenici, ne dobiju li odgovore na svoje upite, prestaju pitati.
Kroz takav su pristup obje strane, učitelj i učenici, aktivno uključeni u lekciju i u važno kretanje od zaokupljenosti povijesnim pitanjima prema razumijevanju povijesti.
Izvor:
http://teachinghistory.org/best-practices/teaching-with-textbooks/24278
