TEKST NAPISALA: Jasminka Trpčić, učiteljica u OŠ „Slava Raškaj“ Ozalj
Vrijeme epidemije virusa Covid 19 (od 2019. g.) i provođenje strogih mjera utjecalo je na promjene oblika komunikacije u cijelom društvu, tako i u školi. Nastava se odvijala na daljinu ili na propisanoj udaljenosti u školi. Naravno, i komunikacija s roditeljima bila je svedena na slanje poruka, obavijesti, domaćih zadaća za učenike nižih razreda, održavanje obveznih roditeljskih sastanaka na otvorenom ili putem digitalnih platformi te telefonskih informacija.
Ove školske godine (2022./23.), započeli smo bez propisanih epidemioloških mjera i vrata škole su ponovno otvorena, ne samo učenicima i učiteljima, već i roditeljima. Svjesni važnosti dobre suradnje roditelja i škole, nastojimo, osim uobičajenih oblika suradnje (sastanci, individualni razgovori) poticati novi oblik suradnje - uključivanje roditelja u obrazovne aktivnosti.
Na roditeljskom sastanku, pozvala sam roditelje na suradnju. Prezentirali su svoja zanimanja, održali predavanja prema temama u kojima su stručni i govorili o svojim hobijima. Kako su se bližili božićni blagdani predložila sam da naša prva zajednička aktivnost bude Božićna radionica. Dobrovoljno su se javile četiri mame koje imaju afinitet prema likovnom izražavanju. Mame su preuzele ulogu učiteljica te su se dogovorile koje će aktivnosti provesti i pripremile potreban materijal. Učenici su u grupama izrađivali božićne ukrase od didaktički neoblikovanog materijala: pahuljice od štapića za uši, borića od kartona i vune, božićnog drvca od kartona i starih novina te bojanja gipsanih figura. Mama, amaterska slikarica, oslikala je sa grupom učenika stražnji zid učionice (crnu podlogu za crtanje kredom) s prigodnim, božićnim motivom.
Za dva sata učionica je poprimila pravi božićni ugođaj, zajedničko djelo djece i roditelja i malu pomoć učiteljice u koordinaciji i organizaciji rada. Zadovoljstvo i ponos učinjenim, a također i ugodnim druženjem uz rad najveća je vrijednost tako provedenog vremena. Učenici su bili oduševljeni slikom i Aninom mamom, najboljom slikaricom. Uskoro su uslijedila pitanja i prijedlozi učenika kada će, i koji, roditelj doći u školu podučiti nas svojim stručnim ili amaterskim znanjima i vještinama. Ubrzo je stvoren plan dolaska mame – fizioterapeutkinje na Sat razrednika za temu tjelesni razvoj djece i pravilno držanje tijela, tate, prof. TZK i ronioca koji će osmisliti sat TZK na svoj način, a stigao je i poziv roditelja na praktičnu nastavu na njihovom OPG-u i dr.
Iz ovog primjera se vidi da ovakva suradnja učitelja i roditelja mnogo znači djeci te utječe na poboljšanje njihova učenja i cjelokupnog ponašanja. Između učitelja i roditelja uspostavlja se suradnički, partnerski odnos i međusobno uvažavanje, a postiže se i kvalitetniji odnos između učenika i učitelja te učenika i roditelja djeteta. Između svih učesnika se ostvaruje interaktivno učenje i razmjena znanja i vještina. Suradnja u kojoj su roditelji aktivni učesnici odgojno-obrazovnih aktivnosti u školi pridonosi boljem razumijevanju i uspješnosti svih, a najviše doprinosi dobrobiti djece.
