Čitanje je oduvijek bila osnovna vještina učenja. Usprkos razvoju tehnologije, informatizaciji škola i digitalizaciji nastave svejedno moramo čitati. Svakodnevno, u bezbroj prilika. Slova i riječi još uvijek su osnova smislene komunikacije na daljinu.
Izazovi modernog doba pred dijete stavljaju zadatak da istovremeno počinje čitati i na materinskom i na stranom jeziku.
Nekako je uvriježeno mišljenje da je dijete za usvajanje vještine čitanja spremno polaskom u školu. Ako uzmemo u obzir da se u nekim zemljama u školu kreće s navršenih šest godina, kod nas godinu dana kasnije, definirat ćemo kao idealno vrijeme za početak učenja čitanja dob djeteta između šeste i sedme godine života.
Individualne razlike postoje i nisu zanemarive, kao što nije niti činjenica da je ovladavanje vještinom čitanja dugotrajan proces koji se brusi godinama. Preduvjet za njega je razvijena vještina govora, a polazna točka prepoznavanje i poznavanje slova.
Početkom prvog razreda osnovne škole, paralelno s učenjem pisanja prvih tiskanih slova odvija se i učenje te uvježbavanje prvog koraka u savladavanju čitanja – glasovne analize i sinteze.
Radi se o tome da je dijete:
1. u svakoj pojedinoj riječi sposobno prepoznati glasove, odnosno riječ rastaviti na glasove (primjerice: m-a-m-a)
2. zatim te glasove zapisati/ uobličiti u slova
3. proces se nakon toga odvija obrnutim smjerom: slova treba znati prepoznati i izgovarati ih u obliku glasova (opet: m-a-m-a)
4. završni korak je povezivanje više slova u slogove (ma-ma), da bi sinteza bila završena kada se izgovorom obuhvati cijela riječ (mama) bez slovkanja.
Nakon glasovne analize i sinteze riječi slijedi povezivanje riječi najprije u kraće, a zatim i nešto duže rečenice.
Cijeli prvi razred osnovne škole rezerviran je za usvajanje i vježbanje ove vještine. Prema sadašnjem programu očekuje se da dijete završetkom prvog razreda čita rečenice duljine do šest riječi bez zastajkivanja, ali i s razumijevanjem.
No, ne treba zaboraviti da dijete polaskom u prvi razred počinje učiti i strani jezik. Na samom početku učenje se odvija povezivanjem vizualnih i glasovnih sadržaja (slikovni predložak i i zgovorena riječ), te oponašanjem (pjevanje i recitiranje pjesmica), no već tijekom drugog polugodišta 1. razreda pred djetetom stoji izazov da čita riječi i na stranom jeziku.
Glasovna analiza i sinteza odvija se i u materinskom i u stranom jeziku po identičnom principu. Novost su pojedina slova koja ne postoje u hrvatskoj abecedi, kao i glasovi specifični za strani jezik koji dijete uči.
Ovdje se nalazi nekoliko kraćih video klipova uz koje djeca mogu naučiti čitati prve riječi na njemačkom jeziku, slovkati imena i prezimena, te usvojiti njemačku abecedu:
https://www.youtube.com/watch?v=zLj9clJV77o
https://www.youtube.com/watch?v=YY-fUTSct0A
https://www.youtube.com/watch?v=Q_6QzHc2PPA
Iako je tijekom prvog, ali i ostala tri niža razreda osnovne škole Hrvatski jezik u satnici zastupljen s pet školskih sati tjedno, treba uzeti u obzir da to nije svim učenicima dovoljno vremena kako bi vještinu čitanja potpuno usvojili samo radom na nastavnom satu.
Prvenstveno treba uzeti u obzir kako satovi Hrvatskog jezika nisu isključivo i samo rezervirani za vježbanje čitanja (pisanje je druga opsežna vještina kojom treba ovladati tijekom prvog razreda), a sposobnosti pojedinca razlikuju se od djeteta do djeteta.
Također treba obratiti pažnju i na sljedeće: da bi se ovladalo spominjanim procesima u učenju čitanja, čitanje se mora odvijati na glas. U razredu je to moguće izvesti jedino tako da jedan učenik čita, dok su drugi u isto vrijeme pasivni slušači, te oni u tom trenutku ne vježbaju čitanje. Nemoguće je na nastavi izdvojiti dovoljno vremena da bi svaki učenik zadovoljavajuće izvježbao zadane rečenice ili kasnije tekst, te se stoga dio posla odvija u obliku domaće zadaće.
Vjerujem da nema roditelja koji se tijekom prvog razreda nije susreo s uputom učiteljice o čitanju kod kuće teksta koji se taj dan obradio na satu. S obzirom na to da se radi o samom početku školovanja u kojem dijete još ne može imati razvijene radne navike (jer ih nije imalo kada razviti, barem što se učenja tiče) presudan je angažman roditelja.
Taj angažman u većini slučajeva ne treba biti drugo doli pasivan slušač djeteta, pri čemu je važna roditeljska strpljivost i poticaj u upornosti vježbanja dok se određeni tekst ne savlada „glatko“, bez zastajkivanja.
Potpuno isti princip vrijedi i za čitanje u stranom jeziku. Prije samog uvježbavanja potrebno je obratiti pažnju na glasovni predložak. Današnji udžbenici stranih jezika za osnovne škole popraćeni su audio materijalima na kojima se nalaze glasovni predlošci rečenica ili tekstova iz udžbenika koje čitaju izvorni govornici. Djetetu treba svakako obratiti pažnju na taj udžbenički dodatak, te ga naučiti kako da ga i kod kuće samostalno koristi prilikom uvježbavanja čitanja.
Metoda koju sam ja kao roditelj koristila, a pokazala se efikasnom jest uvježbavanje zadanog teksta na sljedeći način:
1. dijete pročita prvi put naglas tekst u cjelini
2. za vrijeme tog prvog čitanja ja bih detektirala riječi koje su mu stvarale problem u glasovnoj sintezi, označila mu ih, te bismo nakon toga izgovarali/ čitali samo te riječi nekoliko puta, a onda iste u kontekstu rečenice
3. nakon toga uslijedilo bi ponovno čitanje cijelog teksta.
Ovakav postupak pridonosi tome da se dijete fokusira na problematične riječi koje se izdvoje dok ih ne savlada, a zatim uklope u ostatak teksta. Idealno je ako se između može napraviti vremenski razmak, pa isti tekst pročitati još jednom, primjerice navečer ili samo jutro prije škole.
Ovo pitanje postavljaju si gotovo svi roditelji, no na njega nema jedinstvenog odgovora. Nigdje ne stoji da treba, budući da je to gradivo koje se obrađuje tijekom prvog razreda, no dijete je svakako u prednosti ako poznaje slova i polako ovladava glasovnom analizom i sintezom.
Razlike između djece su po ovom pitanje velike, ovise o njihovom stupnju zrelosti i područjima interesa pa će tako pojedinac poznavati prilikom upisa u prvi razred sva slova, dok drugi niti jedno. Tu treba biti jasno da će ovom drugom trebati puno veći angažman (kod kuće) kada se u sklopu nastave krene u ovladavanje vještine čitanja.
Predškolske ustanove (vrtići, mala škola) nemaju jasno definiran kurikul pripreme za polazak u prvi razred i pripremni rad s djecom jako se razlikuje od ustanove do ustanove, a princip se temelji na pretpostavci da dijete treba pokušati zainteresirati za slova, no ne ga i prisiljavati ako ne pokazuje interes kako se ne bi postigao efekt namjernog odbijanja.
Za razliku od prisile, kao puno bolju opciju navela bih igru u dvoje u kojoj se bez ikakvih popratnih materijala priprema dijete za ovladavanje vještinom čitanja. To je obična govorna analiza: izgovoriti riječ, koju zatim dijete rastavlja na glasove (primjer: „škola“ – š-k-o-l-a).
Naravno, postupak počinje jednostavnijim, kraćim riječima i odvija se postupno prelazeći na riječi s više glasova.
Kada govorimo o stranom jeziku, sva pomoć „od kuće“ ovisi o tome poznaje li roditelj jezik koji dijete uči, ili će tek početi učiti. U svakom slučaju, gotovo svi vrtići nude u predškolskom programu igraonice na stranom jeziku gdje dijete može barem čuti taj jezik prije polaska u prvi razred.
Jeftinija opcija su animirani filmovi ili bilo koji zanimljiv materijal na stranom jeziku prilagođen dobi djeteta, a pregršt takvih može se pronaći na internetu.
Evo nekoliko linkova na kojima možete pronaći kraće animirane filmove jednostavne za razumijevanje:
https://www.youtube.com/watch?v=QjYGuhAN5OA
https://www.youtube.com/watch?v=vmSHoPwCtIU
https://www.youtube.com/watch?v=qZB1kUSIgcc
Važnost vještine čitanja (ili zašto sam ljetne praznike između 1. i 2. razreda provela svakodnevno čitajući naglas sa svojim djetetom)
Unatoč suradnji i aktivnom čitanju kod kuće tijekom prvog razreda te odličnoj ocjeni iz Hrvatskog jezika moja procjena (napominjem, nisam učiteljica razredne nastave, ali sam profesor stranog jezika) bila je kako njegove čitalačke sposobnosti nisu na onoj razini koja bi mu omogućila nastavak daljnjeg školovanja s odličnim rezultatima.
Čitanje nije samo vezano uz materinski jezik. Ono je osnova ovladavanja stranim jezikom (usvajanje vještine čitanja na stranom jeziku odvija se identičnom metodom koju sam navela i za materinski jezik, a već u 2. razredu osnovne škole očekuje se da je dijete sposobno pročitati tekst srednje duljine i na stranom jeziku koji uči).
Čitanje je i osnova svih drugih predmeta. Učenik ne može ovladati gradivom prirode i društva ako ne čita s razumijevanjem, niti može s razumijevanjem pročitati zadatak iz radne bilježnice bilo kojeg predmeta dok njegovo čitanje nije automatizirano.
Uglavnom najteže gradivo iz matematike u nižim razredima osnovne škole učenicima predstavljaju takozvani zadaci pisani riječima. Razlog: vještina čitanja mora biti potpuno automatizirana kako učenik tijekom čitanja zadatka ne bi morao misliti na glasovnu analizu i sintezu, nego se posvetiti razumijevanju sadržaja, odnosno razumijevanju onog što matematički zadatak od njega traži.
I zato smo to ljeto puno i naglas čitali. Knjižnice i knjižare, pa čak i neki portali nude dovoljno velik izbor sadržaja, te se za svako dijete može pronaći nešto što će mu usput biti i zanimljivo.
Čak i ako smatrate da je vještina čitanja vašeg djeteta po završetku prvog razreda na zavidnoj razini, inzistiranje da u vrijeme ljetnih praznika tu i tamo nešto pročita pridonijet će tome da tijekom dva mjeseca odmora ta vještina ne izgubi na svojoj savršenosti.
Činjenice kako ću cijeli život ostati u školi, bila sam svjesna čim sam krenula u prvi razred Osnovne škole Klinča Sela pored Jastrebarskog. Bila je to ljubav na prvi pogled! Naravno, cijeli ostatak moga školovanja odvijao se u tom pravcu.
Završila sam VII. (opću) gimnaziju u Zagrebu te svoje školovanje nastavila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu birajući vrlo rijetku studijsku kombinaciju: germanistiku i povijest.
Nakon diplome 2002. godine stekla sam zvanje profesora njemačkog jezika i književnosti i povijesti.
U školi radim preko petnaestak godina, trenutno u statusu profesorice mentorice Njemačkog jezika. Imala sam tu sreću te sam tijekom svog radnog staža predavala oba predmeta koja sam studirala.
Neprocjenjivo pedagoško iskustvo s druge strane katedre zahvaljujem i svojim dječacima uz koje puno učim i ponovno proživljavam radosti đačkog života.
