Dvije su glavne paradigme koje sugerira novi kurikul Njemačkog jezika: samostalnost učitelja u odabiru aktivnosti i sadržaja kojima će ostvariti pojedini ishod i čim veća samostalnost učenika u procesu njegovog učenja. Učitelj tako može i sam sastaviti vlastiti obrazovni materijal ili koristiti neki od gotovih materijala dostupnih na internetu. Kako izrada samostalnih materijala zahtijeva obično jako puno vremena, učitelji vole pouzdan i kvalitetan udžbenik na koji se mogu osloniti.
Druga paradigma - čim veća samostalnost učenika u procesu učenja, podrazumijeva pak da je već prilikom upoznavanja učenika s novim predmetom potrebno razraditi i učenicima objasniti metode i načine učenja pojedinog predmeta; u ovom slučaju njemačkog jezika. To uključuje i načine korištenja pojedinih nastavnih materijala.
Ovdje opet dolazimo do udžbenika, jer unatoč popratnim materijalima, slobodnim digitalnim sadržajima, zadacima i vježbama koji se mogu pronaći na internetu, udžbenički komplet ostaje temelj koji u sebi sadrži nit vodilju koja će učenika najbolje provesti kroz proces njegovoga samostalnog rada. Pri tom treba napomenuti da je dužnost svakog učitelja prije svega dobro upoznati učenika s pojedinim dijelovima udžbeničkog kompleta i najefikasnijim načinima njegovog korištenja.
Oba ova razloga nameću nam visoke kriterije prilikom odabira udžbeničkog kompleta.
Kada je u pitanju strani jezik, udžbenički komplet mora zadovoljiti i kriterij što veće zastupljenosti glavnih elemenata na kojima se temelji ne samo učenje, nego i praćenje napretka, odnosno ocjenjivanje. Govorimo li o stranom jeziku, sukladno novom kurikulu na prvo mjesto dolaze vještine razumijevanja jezika, a zatim i vještine govorenja i pisanja na dotičnom jeziku, no ništa manje nije bitna i međukulturalna komunikacijska komponenta (u njemačkom jeziku poznata kao Landeskunde).
1. Posjeduje li dotični komplet dovoljan broj slušnih, tekstualnih te digitalnih primjera na kojima upoznajemo jezik, te vježbamo razumijevanje slušanjem i čitanjem. Vježbe određivanja istinitosti ili netočnosti informacija vezanih uz netom poslušani ili pročitani tekst, vježbe dopunjavanja, tkz. Lückentext, odgovaranje na pitanja kratkim odgovorima i slično samo su neki od primjera zadataka na kojima možemo vježbati ili provjeravati koliko su učenici uspjeli razumjeti informaciju koju slušni ili tekstualni predložak prenosi.
2. Logičan nastavak ovakvih segmenata su primjeri i zadaci kroz koje možemo s učenicima uvježbavati govor. Tu podrazumijevamo razne mini-dijaloge, opisivanje slika ili prepričavanje po slikama/stripovima, sažimanje nekoga tekstualnog ili slušnog primjerka po mogućnosti uz nekakav mali podsjetnik ili natuknice.
3. Vještina pisanja je onaj završni i najfiniji segment u procesu ovladavanja jezikom, a ujedno učenicima predstavlja i najveći izazov. U ništa manje zavidnoj poziciji nisu niti nastavnici kojima tek izvrsno poznavanje metodike nastave stranog jezika u kombinaciji s adekvatnim nastavnim materijalima omogućuje uspješnost podučavanja ove vještine.
Na samom početku učenja jezika učenike treba motivirati da istovremeno ovladavaju vještinom govorenja i pisanja. Poznavajući činjenicu da nove generacije učenika nisu previše sklone pisanju, potrebno je uložiti puno više energije u njihovu motiviranost.
Važno je poštovati princip postupnosti. Krećemo od pisanja pojedinih riječi, preko dijelova rečenica, a tek onda prelazimo na cjelovite rečenice.
Vježbe pisanja pojedinih riječi ne mogu se svesti na suhoparno ispunjavanje pojedinog retka u bilježnici jednom te istom riječi. Takve primjere vježbi ostavljamo u prošlom stoljeću i prelazimo na smisleno učenje pisanja – pisanje u kojem osim same ortografije učenik istovremeno primjenjuje i već stečena znanja u razumijevanju jezika.
Takve vježbe podrazumijevaju zadatke u kojima sliku zamjenjujemo riječju, zatim tkz. Laufdiktat (pred učenikom se nalazi tekst s prazninama i dok u pozadini bude prisutan slušni predložak istog teksta, učenik slušajući nadopunjava i piše riječi koje nedostaju).
Pisano odgovaranje na postavljena pitanja je također odlična metoda kojom se vježba ortografija, ali i primjenjuje vještina razumijevanja ako su prilikom vježbe zadovoljena sljedeća pravila:
a) Pitanja se nadovezuju na već poznati tekst. U tom slučaju učenik u tekstualnom predlošku pronalazi traženi odgovor i piše ga na, za to predviđeno mjesto.
b) Pitanje koja se ne nadovezuju na tekst zadaju se u fazi kada je cjelina u kojoj se upoznajemo s vokabularom vezanim uz određenu temu već obrađena i dobro uvježbana. U tom slučaju učenik već poznaje dovoljan broj riječi kako bi adekvatno pisanim putem reagirao na pitanje. Pritom treba paziti da se od učenika ne očekuje da pamti pojedine dijelove prije obrađenog teksta, posebno ne detalje, nego da su pitanja formulirana općenito, odnosno u najboljem slučaju da ih povežemo s poznatim primjerima iz učenikovog života.
c) Prilikom odgovaranja na pitanja treba poštovati princip postupnosti. U ranijoj fazi učenja dozvoljavamo kratke odgovore. S napretkom učenja postupno se inzistira na sve duljim odgovorima. Također je bitno definirati u kojoj fazi se obraća više pažnje na ortografiju, a kada treba početi uvoditi i skretati učenikovu pažnju na pravopisne, interpunkcijske i jezične zakonitosti jezika.
Specifičnost njemačkog jezika je pisanje imenica velikim slovom, bez obzira na mjesto na kojem se nalaze u rečenici. Iako to spada u domenu pravopisa, ovo pravilo je najbolje uvesti od samog početka i inzistirati na njemu jednakim ritmom točnosti kao i na ortografskim pravilima.
Do sada sam navela popriličan broj karakteristika na koje bi učitelji i nastavnici prilikom odabira udžbeničkog kompleta svakako trebali obratiti pažnju, a očito je da su i autori novog Maximala 2, kompleta za njemački jezik za 5. razred OŠ odobrenog od MZO-a, obratili pažnju na paradigme koje nam donosi novi kurikul i izazovi Škole za život.
Osim što je ispunio moja očekivanja po pitanju kriterija koje sam do sada navela, kod Maximala mi se posebno sviđa sistematičnost. Udžbenik tematski prati život nekolicine likova koji su njemački vršnjaci naših učenika, te udžbenik možemo pratiti i čitati kao zanimljiv roman popraćen slikama u kojem susrećemo zanimljive, duhovite,a ponekad i smiješne epizode iz života njegovih likova.
Digitalni materijali koji ga prate ne predstavljaju samo skup raznih zadataka i vježbi, nego nam na kraju svake cjeline donose i kratak video u kojem se susrećemo s autentičnim kadrovima iz zemalja njemačkog govornog područja, a pritom likovi govore njemački kao svoj materinji jezik.
Na kraju svake cjeline nalaze se zadaci za samovrednovanje – njih učenik rješava samostalno, a uspješnost kojom ih je riješio mu daje adekvatnu povratnu informaciju o tome koliko je ovladao pojedinom cjelinom.
Digitalni obrazovni sadržaji i udžbenik Maximal 2 u pdf-u dostupni su ovdje.
