U posljednje vrijeme, kada izložbe likovnih umjetnika u Hrvatskoj nisu dovoljno posjećene, jedna vrsta umjetnosti ipak dolazi do širokih masa.
U gradovima primjećujemo sve više grafita, zidnih slika poznatih i manje poznatih umjetnika. Street art ili ulična umjetnost vrsta je umjetnosti koja je dostupna svakom čovjeku. Zidove starih zgrada koje su često u visokoj fazi propadanja umjetnici barem na neko vrijeme obnove i tako svim građanima omogućavaju uživanje u umjetnosti.
Umjetničke grafite trebalo bi razlikovati od tagiranja, potpisivanja koje se ilegalno često izvodi i po zgradama koje pripadaju kulturnoj baštini.
Događa se da na starim oronulim zidovima imamo djela vrhunske umjetnosti, dok su nam zgrade kulturne baštine išarane potpisima vandala.
Ako njihova djela pokažemo učenicima na satu likovne kulture ili organiziramo susret s nekima od njih, mogli bismo u djeci probuditi ljubav prema umjetnosti i potaknuti ih da se i sami izraze na sličan način. Treba napomenuti da za izradu grafita na javnim mjestima treba imati dozvolu Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada te Gradskog ureda za zaštitu spomenika kulture i prirode.
Jedna od obveznih tema prema kurikulumu Likovne kulture za peti razred osnovne škole je Osobno i društveno, u sklopu koje sam učenike upoznala s problemom devastiranja gradova šaranjem i usmjerila ih na pozitivne primjere ulične umjetnosti. Na digitalnoj platformi IZZI pogledajte materijale unutar udžbenika Opažam, oblikujem, u modulu Osobno i društveno https://hr.izzi.digital/DOS/1740/1855.html.
Pokazala sam im grafit Keitha Haringa i pošarana garažna vrata i pitala sam ih da ih usporede. Odmah su primijetili da je u pitanju razlika između umjetničkoga djela koje zidove grada čini ljepšima i devastiranja, uništavanja javnih površina grada šaranjem, što nije lijepo vidjeti. Slijedila je aktivnost u kojoj su učenici imali pet minuta da obiđu školu i mobitelom fotografiraju jedan zid za koji smatraju da nije lijepo uređen. Zatim smo kratko razgovarali o dobrim primjerima grafita koje su učenici vidjeli u svojoj okolini te sam im u PowerPoint prezentaciji pokazala primjere koje su naslikali ulični umjetnici Lonac, Oko, Miron Milić, Modul 8 i Mane Mei.
Razgovarali smo o tome gdje se smiju, a gdje ne smiju raditi zidne slike na javnim površinama i napomenula sam kako za njih treba imati dozvolu. Na tim primjerima uočili smo kontraste boja i ponovili ostale kontraste, kontrast toplih i hladnih boja, svjetlosni kontrast i komplementarni kontrast. Najavila sam zadatak, u tehnici po izboru kreirati ideju za zidnu sliku za zid koji su izabrali unutar škole ili školskog dvorišta. Učenike sam informirala o tome da će najbolje ideje zaista biti izvedene na školskim zidovima, što im je bila dodatna motivacija.
U našoj su školi neki zidovi već oslikani pa učenici znaju koliko vesele boje mogu pridonijeti ugodnijem boravku u njoj. Učenici petih razreda bili su presretni kad su izrađivali ove skice jer su se nadali da će možda baš njihov rad biti odabran za zid. To potvrđuju i njihove izjave koje su napisali na poleđini radova.
„Napravila sam ovaj rad sa šarenim bojama jer su zidovi izvan škole išarani i boje nisu lijepe. Zato bih zid izvan škole obojila da izgleda kao moj rad.“
„Moj rad je drvo; sa šarenim listovima i šarenim bojama treba predstavljati radost!“
„Ovaj rad bih stavila u učionicu hrvatskog da pod satom imam u nešto gledati.“
„Svoj rad bih postavila na zid u ženskoj kupaonici. Želim da me kad god uđem u kupaonicu razvesele te boje.“
„Ovaj grafit stavila bih na zid u učionicu prirode da bude šarenije i veselije jer boje vesele čovjeka. Da nema boja, svijet bi bio crn, siv i bijel.“
Temu grafita i street arta možete uklopiti i u međupredmetnu temu građanskog odgoja. Primjerice, kako intervenirati u tužne i sive prostore te u njih unijeti boje i radost. Zašto su takve intervencije važne i što se s njima postiže?
