Učitelji likovne kulture često su i sami umjetnici, a koliko se ta dva poziva prožimaju upitali smo Abela Brčića, vrsnog slikara i profesora likovne kulture iz OŠ Petra Kanavelića u Korčuli. Povod nam je bio njegov skorašnji odlazak u mirovinu, a tjedan u kojem se obilježava Svjetski dan učitelja odličan okvir za razgovor o umjetnosti, edukaciji, dječjoj kreativnosti i mašti.
Imao sam sreće da sam započeo svoj pedagoški put baš u školi koju sam ja pohađao kao učenik u OŠ Žrnovo u Žrnovu. Dok sam bio učenik, nikada nisam zamišljao sebe kao učitelja. Pomalo mi je sve bilo neobično jer sam u to vrijeme radio s kolegama koji su meni predavali. Dvojica od njih ostavili su traga na moj pedagoški rad, ali puno više u kreiranju i osmišljavanju nastavnih sadržaja. Očekivano, bio je to moj učitelj likovnog odgoja Ivo Maričić Đani, tako se tada zvao predmet. Drugi je utjecao na moju angažiranost u folklornom društvu i dramskoj grupi. Kako sam se ovih dana upravo vratio sa ekskurzije, vrlo me se dojmilo kada sam u Memorijalnom centru "Dražen Petrović" u Zagrebu u vitrini zapazio zlatnu jabuku koju je Dražen dobio kao najbolji sportaš 1985. godine u amaterskom sportu. Baš tu istu zlatnu jabuku dobila je dramska grupa moje škole u Žrnovu, u kojoj sam radio i glumio u predstavama. S tom razlikom što smo je mi dobili čak pet godina prije od Dražena. Nakon prvih nekoliko godina rada u Žrnovu i Smokvici prebacio sam se u OŠ u Korčuli i ostao sve do danas.
Što se tiče škole nekad i danas promijenilo se toga dosta. Najprije smanjena je nastava likovne kulture s dva na jedan sat tjedno. Prije se više pažnje posvećivalo neposrednom promatranju motiva, sada više mašti. Kao da nestaje figuracija i dominaciju preuzimaju područja apstrakcije, nefiguracije. Sve prisutnji su drugi vidovi izražavanja, instalacije, performansi, aplikacije, kompjutorska grafika.
Mislim da moderne tehnologije mogu i trebaju biti korištene kao alati, ali nikako ne treba zaboraviti na klasične tehnike koje razvijaju motoriku i povezanost ruke i oka. Ne treba zanemarivati bogatu tradiciju, kuluru i povijest jer se s ponosom možemo ponositi naslijeđenim.
Što se tiče kvalitete pribora, sadržaja likovnih mapa i svakako važnosti pojave udžbenika u likovnoj kulturi išlo se kvalitetno naprijed. Doprinose tome i mnogi likovni natječaji. Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Agencija za odgoj i obrazovanje provode natjecanje LIK koje se provodi na školskoj, županijskoj i državnoj razini te predstavlja veliki doprinos. Potrebno bi bilo više seminara, stručnih skupova gdje bi se razmjenjivalo iskustvo na primjerima dobre prakse.
Tijekom četrdeset jedne godine mojega likovno-pedagoškog rada prošle su mnoge generacije. Tisuće učenika. Teško je pamtiti one koji su se isticali u vremenu dok su bili moji učenici. Bilo ih je mnogo. Neke svakako ne mogu zaboraviti. Mnogi su poslije kročili u likovne vode i likovnost odabrali kao životni poziv. Srećem ih sada kao odrasle osobe, mnogi prepoznaju mene prije nego ja njih. No svakako sam ponosan na sve svoje učenike koji su poslije postali likovni umjetnici, kipari, slikari, likovni pedagozi, arhitekti, restoratori, kostimografi, dizajneri, umjetnički fotografi , grafički urednici, povjesničari umjetnosti.
Kako je ovo moja posljednja radna školska godina, u ladicama prepunih ormara kriju se brojni radovi baš tih učenika koji su prve crte i miješanje boja naučili u osnovnoj školi pod mojim mentorstvom, a sada su već afirmirani umjetnici i likovnjaci.
Želja mi je da napravim izložbu baš tih likovnih radova njih kada su bili učenici i da ih pozovem na njihovu izložbu.
Sreća mi je izgleda bila naklonjena, pa sam postigao brojna priznanja. Nisam bio lovac na njih, nego sam uvijek tražio nove mogućnosti kako motivirati učenike i dobiti rad kojim se možemo natjecati. Bilo je među priznanjima i državnih, ali i međunarodnih priznanja. Premalo bi bila čitava stranica kada bih nabrojio sve koje pamtim. Odlučio sam se za nekoliko jer vjerujem da ih je vrijedno spomenuti.
- 1. mjesto na INTERNATNIONAL EXIBITION OF CHILDREN'S MAIL ART 1995.
- U organizaciji Hrvatskog društva vizualno-likovne kulture, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatskog društva pedagoga likovne umjetnosi i Hrvatskog vijeća INSEA za kvalitetno sudjelovanje na izložbi „Svijet odraslih u viđenjima djece" (Grad – graditeljstvo i Plovilo – brodogradnja) u Zagrebu 1996. godine u Umjetničkom paviljonu dodijeljeno je više diploma učenicima kojima sam bio mentor.
- Svjetska izložba likovnog govora djece i mladeži, pod pokroviteljstvom UNESCO-a „Oceani i mora – ostavština za budućnost“ u Lisabonu 1998. godine, na plakatu i omotu kataloga svjetske izložbe je riba , rad učenika kojem sam bio mentor.
- Na Državnom natjecanju LIK u Slavonskom Brodu treće mjesto, a u Puli 2006. godine prvo mjesto s učenikom pod mojim mentorstvom. Nakom pobjede u Puli pripala mi je čast da se u mom gradu Korčuli organizira sljedeće Državno natjecanje LIK, a moja škola , Osnovna škola Petra Kanavelića bila je domaćim LIK-a 9. Državno natjecanje i izložba radova učenika osnovnih škola Republike Hrvatske od 23. do 25. svibnja 2007. godine.
- Prilikom proslave stote godišnjice književnika Ranka Marinkovića 2013. godine na Visu raspisana je likovna izložba za učenike osnovnih škola. Tema izložbe bila je „Svaki čovjek je otok“ .Tri prva mjesta i priznanja osvojili su učenici moje škole pod mojim mentorstvom.
- 1. mjesto na međunarodnoj izložbi ŠETNJE POD MOREM u Sloveniji 2014. godine.
- Na svjetskoj izložbi pod nazivom „Naslikaj pjesmu“, u njemačkom gradu Iserlohn 2014. godine, sudjelovalo je16 zemalja svijeta, tri prve nagrade pripale su učenicama kojima sam ja bio mentor.
- U povodu Svjetskog dana voda 22. ožujka u Zagrebu se u okviru likovnog natječaja Hrvatskih voda „Najmlađi za vode Hrvatske 2015 – 2016.“ pod mojim mentorstvom učenica je osvojila 1. mjesto.
- Za geslo prošlogodišnje likovne izložbe ŽELIM, STVARAM, OBLIKUJEM u Zagrebu, u organizaciji izdavačke kuće PROFIL KLETT, upotrijebljeni su stihovi kojih sam ja autor, na što sam osobito ponosan:
Crte, točke, mrlje, šare.
Boje tople, boje hladne.
Trgaj, reži, lijepi, složi.
Oboji svoj svijet!
A u kategoriji „Oblikujem škrinju za čuvanje naše baštine“ moja je učenica pod mojim mentorstvom osvojila 1. mjesto.
Istina je da sam se paralelno uz pedagoški rad intenzivno bavio i slikarstvom. Kako živim u Korčuli, gradu koji ljeti posjeti veliki broj turista, gradu bogate kulturne i povijesne baštine, inspiracija ne presušuje. Imam svoju galeriju i trideset i više godina ljeta provodim radeći , slikajući i izlažući svoje radove u galeriji u kojoj srećem ljude iz svih krajeva svijeta. Zadovoljstvo mi je što su mnogi poželili moje radove i tako se moji radovi nalaze, rekao bih, svugdje po svijetu. Često sam se pitao što li turisti, posjetioci vide u mojim radovima koji dolaze iz svjetskih metropola i odluče se kupiti sliku. Pomislio bih da oni „sva čuda svijeta“ imaju prilike vidijeti i u svojim zemljama, no očito ih je privukao moj likovni rukopis, koji je drugačiji.
Sada kada je još jedno ljeto iza nas, razmišljam kako i što ću slikati do nove sezone. Želim se okušati i na većim kompozicijama. Imam i nekoliko poziva za zanimljive izložbe, rado ću se odazvati, a planiram i u Splitu samostalnu izložbu.
I do sada sam imao prilike izlagati s eminentnim imenima hrvatske likovne scene. Izlagao sam na skupnim izložbama s E. Murtićem, A. Kaštelančićem, M. Berberom, M. Bengezom, I . Orebom, Z. Pricom, S. Nobilom, V. Lipovcem i mnogim drugim. Nadam se da ću i ubuduće imati prilika nastaviti izlagati kao i do sada.
Osim toga, na inicijativu mojeg sina, koji se želio suprostaviti stereotipnim suvenirima koji su preplavili našu obalu, rodila se ideja da se moje slike i likovni rukopis pretoče u suvenir te obogate ponudu sadržajima i kreativnošću. Zahvaljujući toj inicijativi, mogu reći da se osjećam veoma sretan jer kada bilo kamo krenem po našoj obali i otocima srećem svoje suvenire.
Pripadam generaciji studenata koje su u to vrijeme podučavali vrsni profesori Pedagoške akademije u Splitu. Slikarstvo sam završio kod prof. Ante Kaštelančića, kiparstvo kod prof. Andrije Krstulovića, koji je učio kod Ivana Meštrovića, grafiku kod prof. Petra Jakelića. Zahvaljujući njima, imao sam prilike naučiti puno.
Zadržao sam u svom likovnom izričaju kolorit podneblja juga kojem pripadam, ali i dozu tradicionalnoga figurativnog štafelajnog slikarstva s primjesama modernog doba.
Često sam pozivan kao član HDLU-a u Splitu na izložbe, pratim likovnu scenu Splita i Hrvatske na kojoj se pojavljuju brojni mladi umjetnici. Nisam osobito oduševljen. Nešto je nestalo, izgubilo se u vremenu i prostoru. Stoga bi moja poruka bila: "Vratite se korak natrag, ne srljajte i držite se bogate tradicije. Nadograđujte ju, istražujte i dajte svoj doprinos vremenu koje je pred nama."
Kao umjetnik treba raditi gotovo svakodnevno, jer umjetnost je kao sport bazirana na vještinama, ali i na kontinuitetu. Rekao bih da umjetnik treba biti konstantno u kreativnoj kondiciji.
Učenici su uvijek puni vedrine i stvaralačkog zanosa. Samo to treba prepoznati i poticati. Nisam nikada osjetio da mi rad s učenicima predstavlja teret. Naprotiv, ta vedra lica i zaigrani pogledi bude kreativnost. Napojen tom energijom, često sam je znao pretočiti na svoja platna. I u mojim djelima kuće plešu, grle se, drže se za ruke, barke su nestašne, čempresi u ritmu vjetra izvijaju se u skladne kompozicije.
Djeca nek' što duže ostanu djeca i nek' svoj dječji svijet što duže drže na životu. Kada ga napuste, prestaje ta dječja mašta i kreativna čarolija. Upravo na tom tragu bi se trebala temeljiti i buduća nastava likovne kulture.
Rođen je 1956. godine u Žrnovu. Slikarstvom se bavi od 1974. godine. Diplomirao je na pedagoškoj akademiji u Splitu 1978. u klasi prof. Ante Kaštelančića.
Radi kao likovni pedagog u osnovnoj školi u Korčuli.
Od 2004. član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika - HULU. Prvu samostalnu izložbu imao je u Korčuli 1980. godine i od tada do danas aktivno izlaže na mnogim samostalnim i skupnim izložbama.
Prikazuje otočke krajolike, marine, dalmatinski pejzaž. Tehnike kojim se najčešće služi su ulje, pastel, akvarel, a u zadnje vrijeme i akril.
Radovi mu se nalaze u privatnim zbirkama širom svijeta.
Živi i radi u Korčuli.
