Pročitajte jedno iskustvo koje govori o zajedničkom radu učitelja, roditelja i djece. To je iskustvo ovu radnu skupinu obogatilo i povezalo, a za sobom je zauvijek ostavilo neizbrisiv trag - film koji pokazuje da je suradnja poput ove moguća, poželjna i uspješna.
U svakom svaralačkom radu i ostvarenju svake suradnje mnoge se situacije moraju premostiti, teški trenutci oprostiti, a sve negativno odbaciti. Koliko se god trudili ponekad i u radu u kojem je utkan napor i trud nešto krene po zlu. Možda je to zbog velikog broja zadataka ili zbog velikog broja sudionika, a možda je samo riječ o prevelikoj želji da sve bude kako smo zamislili. Promišljajući o svom dugogodišnjem radu s djecom, prisjećajući se najtežih, najkompliciranijih situacija koje su završile pozitivnim ishodom, moram priznati da ih zasigurno ne bih riješila bez uske suradnje s roditeljima.
Pod tim mislim na razumijevanje i empatiju, zajedničko djelovanje, međusobno uvažavanje, te iskrenu i otvorenu komunikaciju koja je usmjerena prema pronalaženju rješenja. Koliko će roditelji biti prisutni u radu škole? Hoće li se osjećati dobrodošli? Odgovori na ova pitanja ovise o mnogim čimbenicima od kojih samo na neke možemo utjecati. Ipak, bez obzira na mnoge vanjske uvjete, mi ćemo dati sve od sebe da suradnja profunkcionira i preraste u kvalitetan odnos.
Zašto je to toliko važno? Dobra će suradnja iznjedriti veće povjerenje djeteta u školu i roditelje, rezultirati njegovim boljim uspjehom i podići njegovo samopoštovanje. Roditelji će bolje upoznati i na novi način razumjeti rad u školi, a učitelji će pronaći veće zadovoljstvo u radu. Takvi pozitivni rezultati zajedničkog rada ujedno su i glavni pokretači novih projekata u našim školama. Vratimo se na početak današnje teme, a uključimo i posljednji projekt na kojem sam radila s kolegicama, roditeljima i učenicima. Mnoge smo situacije premostili, ali zajedno smo napravili film. Za tih nekoliko minuta filma mnogo smo sati razgovarali, crtali, rezali, snimali, učili, govorili, glumili i montirali, no iza svega toga stoji nešto što se ne može ni nacrtati, ni montirati, a to je iskrenost i radost koje su nas vodile u radu.
Film koji je nastao kao rezultat našeg rada dovoljan je poticaj na razmišljanje o novim zajedničkim projektima, a pozitivni dojmovi ostalih sudionika dodatno motiviraju na stvaranje novih ideja. U nastavku pročitajte kometar jedne mame koji će i vas ohrabriti da se posvetite suradnji s učenicima i roditeljima.
Kad sam saznala za prijedlog sinove učiteljice o zajedničkom projektu izrade animiranog filma, okretala sam očima. Moja su iskustva o radu u grupi do tada bila vrlo negativna.
Uvijek je vladala strka, neorganiziranost i nedorečenost, a najviše me ubijalo to da bi glavninu rada moralo obavljati samo par osoba. Ostali su se samo prikrpali i statirali.
S obzirom na ranije izrečeno, moje je zadovoljstvo ovim projektom još veće. Suradnja bez pritiska, vremenski nemogućih rokova, zavisti i podmetanja. Samo bezgraničan entuzijazam, dobra volja i oduševljenje svakim i najmanjim napretkom.
Ne želim biti neskromna, no mislim da je i krajnji rezultat bio vrhunski. Sav se taj zanos i ljubav roditelja i djece vidi u svakoj sekundi filma. Pogledajte i uživajte.
Praktična kakva jesam, neskromno tvrdim, prenijela sam neka iskustva i u svoju tvrtku. Naši su zajednički projekti sad posve drugačiji i sadržajniji, a poslovi pravednije i pametnije raspoređeni. Još jedan dokaz da možemo i mi naučiti nešto od svoje djece. Prebrzo zaboravljamo vlastito djetinjstvo.
mama
