Pripremila Ana Kolar Ištuk
Današnja glotodidaktika razlikuje četiri vještine koje se međusobno isprepleću i nadopunjuju u učenju stranih jezika. To su vještine slušanja i čitanja (receptivne vještine) te govorenja i pisanja (produktivne vještine). Sve četiri vještine jednako su važne, no vještine slušanja i čitanja imaju „prirodnu” prednost.
Ako se u početnoj fazi učenja stranih jezika stavi veći naglasak na usvajanje receptivnih vještina, one mogu omogućiti ranije uvođenje težih tekstova te pridonijeti lakšem ophođenju učenika sa zahtjevnijim štivom.
Razumljivo je da je proces usvajanja vještine čitanja na stranom jeziku zahtjevniji od onog na materinskom jeziku, a isto tako je potrebno naglasiti da je preduvjet za uspješno svladavanje vještine čitanja na stranom jeziku, to da dijete prethodno ovlada vještinom čitanja na materinskom jeziku.
Vještinu čitanja možemo podijeliti u tri podskupine:
- poznavanje jezičnog sustava (fonologije, sintakse, semantike…)
- poznavanje pragmatičnih jezičnih konvencija kao i struktura određenih vrsta tekstova
- znanje o svijetu (sociokulturološko znanje, znanje o specifičnim kulturološkim značajkama neophodnim za razumijevanje lektire na ciljnom jeziku).
U ovom članku pomnije ćemo proučiti prvu vještinu, a to je vještina koju nazivamo početnim čitanjem.
Djeci je u početnom čitanju potrebno mnoštvo ohrabrenja. U početnoj fazi će dijete koje usvaja vještinu čitanja moći pročitati tek jednostavne riječi i rečenice i to uz pomoć tablice za izgovor glasova. Nastavnicima je poznato kako čitači početnici teže prepoznaju određene grafeme pa im i kombinacije grafema (ei, eu, sch…) stvaraju dosta poteškoća. Kako bi im se olakšao ovaj, za njih kompleksan, proces, važno je dobro sistematizirati zadatke i postupno uvoditi one zahtjevnije, kako se učenici ne bi osjećali ni preopterećenima niti premalo opterećenima težinom zadatka. Tada će sam proces učenicima predstavljati izazov, bit će im zabavan te će se oni osjećati uspješno i motivirano za daljnji napredak u usvajanju ove vještine – što je najvažnije od svega!
Uspješno svladavanje početnog čitanja podrazumijeva poznati vokabular i strukture – onaj koji su učenici prethodno usvojili slušnim i govornim putem. Tako će učenici moći obratiti pozornost na značenje teksta.
Današnja glotodidaktika predlaže sljedeće razine u tom procesu:
- usvajanje čitanja pojedinih grafema i kombinacija grafema
- usvajanje čitanja riječi
- čitanje rečenica
- čitanje tekstova.
Čitanje je svakako vrlo važna komponenta podučavanja stranih jezika, a njegov dugoročni cilj treba biti osposobljavanje učenika za samostalno čitanje.
Pri odabiru aktivnosti treba voditi računa o afektivnim čimbenicima i voditi se dječjim interesima jer će djeca puno lakše usvojiti sadržaje koje smatraju zanimljivima i koji ih svakodnevno okružuju. Evo nekih aktivnosti koje možete primijeniti u radu s mlađim učenicima pa čak i s djecom predškolske dobi:
- grupno čitanje riječi različitim intenzitetom (glasno, tiho, oponašajući glas bebe…)
- domino (spajanje slika-riječ)
- memory
- čitanje slikovnica naglas uz pokazivanje slika
- razvrstavanje u skupine riječi s istim fonološkim obilježjima
- igra vješala
- pokretne riječi (svako dijete ima papir s određenim slovom te se trebaju tako posložiti da naprave traženu riječ)
- pokretne rečenice (isti princip kao u prethodnom primjeru, ali učenici umjesto slova imaju riječi iz kojih trebaju sastaviti rečenicu)
- izbaci uljeza (riječ koja se fonološkim obilježjima razlikuje od drugih)
- pantomima (odglumiti pročitani pojam).
Mnogo je još aktivnosti provedivih u radu s učenicima, ali najvažnija je uloga nastavnika koji će procijeniti sastav, uzrast i dinamiku rada grupe te interese i mogućnosti učenika te tako svaku aktivnost prilagoditi određenoj grupi.
Na kraju treba napomenuti da se u procesu usvajanja vještine čitanja kod nekih učenika javljaju i određene teškoće. Kada govorimo o teškoćama čitanja i pisanja vrlo je važno razlikovati specifične teškoće (disleksija – čitanja i disgrafija – pisanja) od nespecifičnih teškoća (gdje su teškoće čitanja i pisanja sekundarne prirode: kognitivno zaostajanje, oštećenje vida ili sluha, nedovoljan govorno-jezični razvoj, …) te uobičajene teškoće koje se javljaju prilikom ovladavanja čitanja i pisanja. Teškoće je važno pravovremeno prepoznati jer neke od njih zahtijevaju stručnu pomoć logopeda.
Uz navedene poteškoće u ovladavanju čitanjem i pisanjem u materinskom jeziku, učenici u procesu usvajanja stranog jezika često imaju poteškoće u čitanju i izgovaranju skupova grafema koji ne postoje u njihovom materinskom jeziku. Treba ipak zaključiti da se takve teškoće redovitom vježbom te pravilnim pristupom i poučavanjem s vremenom smanjuju.
Posljednjih nekoliko godina pojavili su se brojni softveri i aplikacije osmišljeni upravo kako bi olakšali proces usvajanja vještine čitanja. Zadaci u takvim programima pomno su osmišljeni, djeci su zabavni, polaze od povezivanja grafema i fonema te sežu sve do čitanja tekstova. Oni uglavnom imaju mogućnost ispravljanja pogrešaka te ih je moguće prilagoditi potrebama i trenutnom znanju svakog djeteta. Budući da su dostupni u slobodnoj prodaji, važno je da se roditelji prije njihovog korištenja dobro informiraju o tipologiji zadataka i vrsti softvera/aplikacije. Oni se u mnogočemu razlikuju i stoga je važno da svaki roditelj dobro procijeni predznanje i interese svog djeteta kako bi odabrao program koji mu odgovara. Za razvijanje vještine čitanja preporučljivo je koristiti programe namijenjene djeci kojoj je ciljni jezik materinji jezik jer ponuda takvih softvera daleko veća i kvalitetnija nego na našem tržištu.
