Tehnologija nazvana „internet stvari“ (IoT) svuda je oko nas - od automobila do perilica posuđa; pojedinačni predmeti postaju povezani uređaji. Ali kako se ta povezanost prenosi u naše buduće učionice u osnovnim i srednjim školama?
Prema jednom prošlogodišnjem anketnom ispitivanju (2016 survey by Extreme Networks) tzv. pametne škole koriste IoT tehnologiju za praćenje školskih autobusa i nazočnosti učenika, učeničkih iskaznica, kao i za nadziranje sustava rasvjete i sigurnosti, među ostalim.
Riječ „pametno“, objašnjava u svojem članku autor Bob Nilsson iz tvrtke Extreme Networks, podrazumijeva oštroumnost i svjesnost kao i sposobnost učenja i preobrazbe. „Pametne škole“ posjeduju infrastrukturu koja im omogućuje da se razvijaju, prilagođuju i napreduju postajući važnim okruženjem za učenje.
„Međutim, IoT je tek u začetku“, kaže George Siemens, izvršni direktor Sveučilišta Texas iz Arlingtona, predviđajući da će „internet stvari“ imati golem utjecaj. „Veliki potencijal IoT-a nalazi se u stvaranju fizičkih stvari digitalnim“, veli on, dodajući da se ne samo predmeti nego i ljudi mogu označiti i pratiti digitalno.
Automatsko praćenje nazočnosti učenika uz pomoć radiofrekvencijske tehnologije za identifikaciju (RFID) jedna je od mogućih aplikacija za osnovnu i srednju školu. RFID čip može se ugraditi u učeničku iskaznicu ili mobilni uređaj, i može ga se stalno pratiti.
„Možemo pratiti kretanje učenika u školi tijekom dana: s kim uče i s kim se igraju na odmoru. Mogli bismo vidjeti određene grupe koje međusobnim djelovanjem promiču bolje ocjene ili upotpunjuju svoje znanje ili vještine“, objašnjava Siemens.
Nosivi IoT uređaji poput traka za fitness, satova i „headsetova“ za virtualnu stvarnost mogu pronaći ulaz u još više učionica. Muse, „headband“ koji obavještava mobilnu aplikaciju o moždanoj aktivnosti, može pomoći učiteljima da nadgledaju zalaganje učenika i prate njihove načine učenja.
Pitanja sigurnosti i privatnosti javljaju se pri svakoj potencijalnoj primjeni „interneta stvari“, a takav način praćenja učenika nije iznimka. „Postoji golemi potencijal i znatan rizik“, tvrdi Siemens. „Moramo se zapitati trebamo li pratiti naše učenike do najsitnijeg detalja.“
Drugi potencijalan problem u uporabi IoT-a u školskom okruženju je digitalni jaz, poručuje David Logsdon, stariji voditelj javnog zagovaranja za nove i tehnologije u nastajanju u neprofitnoj trgovačkoj organizaciji CompTIA.
„Kao gotovo i sve ostalo, bogatiji gradovi, okruzi i države mnogo su napredniji u iskorištavanju svih mogućnosti koje im pruža IoT-a, za razliku od ruralnih država i naselja s niskim prihodima“, kaže Logsdon.
Važno je boriti se protiv toga jaza, nastavlja Logsdon, zato što IoT može korjenito promijeniti okruženje za učenje. „Kroz IoT tehnologiju možemo učenicima pružiti podatke u stvarnom vremenu iz više izvora, prije negoli iz zastarjelog udžbenika. Radi se isto tako i o kulturnoj promjeni za učitelje, o poučavanju ne samo iz udžbenika nego o sposobnosti raspolaganja s podacima stvarnog vremena.
Budući da su cijene za IoT uređaje i širokopojasni internet u padu, Longsdon je uvjeren da će povezane učionice obogatiti iskustvo učenja učenika u svakoj državi.
Izvor:
http://www.edtechmagazine.com/k12/article/2017/03/how-will-internet-things-impact-education