I ove školske godine povodom božićnih blagdana profesorica njemačkoga i engleskog jezika Ksenija Todorović sa svojim 7a razredom iz OŠ Retkovec iz Zagreba sudjelovala je na božićnom sajmu, a prikupljeni novac namijenjen je za humanitarne svrhe. Učenici su također prikupljali hranu, odjeću, igračke kako bi djeci koja nemaju zadovoljavajuće životne uvjete omogućili da za vrijeme blagdana osjete blagdansku atmosferu te duh solidarnosti i zajedništva.
Uoči Božića učenici moga razreda izrađivali su raznovrsne božićne ukrase i čestitke koje su izlagali i prodavali na božićnom sajmu. Na satovima razredne zajednice nastojala sam ih poticati da se također u što većem broju uključe u humanitarnu akciju prikupljana neophodnih životnih namirnica i stvari ljudima odnosno djeci koja su u potrebi i koja žive u vrlo teškim životnim situacijama zbog različitih životnih okolnosti.
Učenicima je jako bitno naglašavati da je izuzetno važno pomagati drugima koji su u nevolji te da im njihova pomoć može promijeniti i olakšati život i uvjete u kojima žive. Kod djece trebamo razvijati osjećaj empatije prema onim ljudima koji su bilo radi bolesti ili bilo kojih drugih životnih okolnosti zapali u teške životne situacije. Učenicima je potrebno naglašavati da ne misle isključivo na sebe i svoje potrebe jer se i njihove životne situacije u trenu mogu promijeniti u negativnom smislu te također u jednom trenutku mogu ovisiti o pomoći drugih. Na taj način djeca počinju uviđati potrebu pomaganja drugima te shvaćaju da njihovi "sitni" darovi nekima koji su u teškim životnim situacijama znače puno.
Uvijek naglašavam svojim učenicima da takve vrste darivanja i sudjelovanja u humanitarnim akcijama usrećuje i obogaćuje njih same jer davanje i usrećivanje drugih često više usrećuje od primanja. U današnje vrijeme materijalizma nažalost većina djece je navikla samo na primanje poklona. Međutim ako od najranije dobi nisu naučeni da je bitno i davati, a ne samo primati nažalost vrlo često nakon skupocjenih, brojnih poklona koje dobiju postanu razočarani i zasićeni tim materijalnim, izvanjskim stvarima kojima im se pokušava kupiti sreća.
Sreća je puno veća kada u sebi osjete radost darivanja te da su nekoga lijepom riječju ili djelom uspjeli razveseliti i podijeliti s njima ono što što imaju i što im često više uopće ne treba.
Na taj način trebamo usmjeravati naše mlade generacija u ovom današnjem suvremenom svijetu u kojem se nažalost počelo u prevelikoj mjeri cijeniti isključivo materijalne stvari i težiti za njihovim gomilanjem i sakupljanjem uz nadu da će se na taj način postići unutarnje zadovoljstvo i sreća. Međutim to je često samo trenutna "lažna" sreća koja vrlo često izaziva velika razočaranja te mladi postaju isprazni i razočarani kada uvide da se prave vrijednosti ne kriju u materijalnim stvarima. Kako to ne bi prekasno shvatili i postali sebični i razočarani, trebamo ih na vrijeme još u najranijoj školskoj dobi usmjeriti pravilno i poticati u njima potrebu za darivanjem i dijeljenjem osobito sa potrebitima kojima bi njihova "mala" pomoć mogla promijeniti život. Samo na taj način i takvim pristupom poučavanja i usmjeravanja možemo postići da sadašnje i buduće generacije mladih osjete pravu sreću u "malim" stvarima i ne zapadnu u zamke potrošačkog društva koje ih često vode u očaj i razne vrste ovisnosti.
Organiziranje božićnih sajmova poput ovoga koji je organiziran u našoj školi kao i različite humanitarne akcije u koje se učenici uključuju upravo su dobar način da se kod djece razvije empatija za one koji nemaju osnovnih sredstava za život te da osjete radost darivanja koje ih ponekad može usrećiti i ispuniti više od primanja i nagomilavanja hrpe nepotrebnih stvari. Stoga je naša uloga koji se bavimo odgojem i obrazovanjem djece da od najranije dobi vršimo pozitivan utjecaj na djecu pokazujući pozitivnim primjerom kroz organiziranje humanitarnih akcija i događanja da živimo i za druge te da nismo usmjereni isključivo na sebe i svoje potrebe jer mladi osobiti djeca najbolje uče promatrajući primjere odraslih. Zbog toga budimo pozitivan primjer našim mladim generacijama jer naša je uloga ponekad presudna da ne odu u pogrešnom smjeru na svojim životnim putovima.
Kada naši učenici shvate da kao pojedinci mogu učiniti puno za druge postigli smo jedan od svojih najvažnijih ciljeva kao odgojno-obrazovni djelatnici mladih generacija koju trebamo usmjeriti na pravi životni put za kojim tragaju.
Završila bih prekrasnim stihovima Dobriše Cesarića:
Teče i teče, teče jedan slap
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati
I moja kaplja pomaže ga tkati.
Često ih pročitam svojim učenicima kako bi uvidjeli koliko je svatko od njih važan i koliko međusobno ovisimo jedni o drugima kako bi mogli zasjati u svom pravom sjaju i doprinijeti dobrobiti i napretku društva i šire.
Stoga budimo putokaz našoj djeci i mladima prema humanijem i sretnijem društvu u kojem se uvažavaju potrebe svakog pojedinca bez obzira u kojoj životnoj situaciji se nalazio.
