Prema odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 136/02. – pročišćeni tekst) Republika Hrvatska 22. lipnja obilježava kao Dan antifašističke borbe.
Dan antifašističke borbe obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kad je u šumi Brezovica kraj Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred. Bila je to prva antifašistička postrojba u Hrvatskoj, ali i u ovome dijelu Europe. Istoga je dana osnovana i partizanska grupa kod Vrgorca.
Hrvatski sabor obilježavanje Dana antifašističke borbe dodatno pojašnjava:
Počevši od Siska, antifašistički ustanak u Hrvatskoj razvijao se postupno, sa sve većim opredjeljenjem hrvatskoga naroda za partizanski pokret. Za vrijeme II. svjetskog rata na području Hrvatske pod kontrolom antifašističkoga pokreta Zemaljsko antifašističko vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) obavljalo je vrhovnu zakonodavnu i izvršnu funkciju, da bi 1945. godine ZAVNOH prerastao u Narodni sabor Hrvatske. Tako je i tijekom narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj očuvan povijesni kontinuitet hrvatskoga državnog suvereniteta.
Završetkom Drugoga svjetskog rata 1945. godine konstituirana je Narodna Republika Hrvatska kao federalna jedinica ondašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije koja je iz Drugoga svjetskog rata izašla kao pobjednica na strani savezničkih snaga.
Koliko je zapravo antifašizam značajan za Republiku Hrvatsku vidljivo je i jasno istaknuto u Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske u kojema se navodi:
… u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnoga oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkoga sustava i promjena međunarodnoga poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
U tome se dijelu Izvorišnih osnova Republika Hrvatska kao samoostalna i suverena država odredila nasuprot kvislinške tvorevine nazvane Nezavisna Država Hrvatska te je priznala žrtvu koju su pripadnici hrvatskoga i drugih narodna podnijeli u borbi protiv nacista, fašista, ustaša i drugih koji su im pomagali. Uzimajući u obzir broj stanovnika 1941. na području današnje Hrvatske, čije se procjene kreću između 3,8 i 4,2 milijuna, i broj aktivnih sudionika antifašističke borbe, koji se procjenjuje na oko 500 000, možemo zaključiti da je svaka osma osoba sudjelovala u antifaštističkome pokretu. U postrojbama Narodnooslobodilačke vojske (NOV) borilo se oko 230 000 boraca iz Hrvatske, a na njezinu teritoriju stvorene su 52 brigade, 17 divizija i 5 od ukupno 11 korpusa NOV-a.
Republika Hrvatska je proglašenjem Dana anfitašističke borbe 1991. godine poslala snažnu poruku da se ponosi na taj dio svoje prošlosti i da želi biti dio suvremene Europe koja svoje postojanje temelji na pobjedi nad fašizmom i nacizmom.
