Brnistra ili žuka biljka je koju su koristili još stari Grci, Rimljani i Kartažani za izradu užadi, mreža, torba, jedara i odjeće te za prekrivanje krovova. Već rana upotreba u našim obalnim i priobalnim krajevima ukazuje na održivost te samonikle mediteranske biljke. Zbog njene dostupnosti i izdržljivosti njenih vlakana, siromašniji stanovnici od nje su izrađivali vreće, užad, tepihe, pa čak i obuću, odjeću i plahte.
Već rana upotreba brnistre u našim obalnim i priobalnim krajevima ukazuje na održivost te samonikle mediteranske biljke. S obzirom na njena ekološka svojstva vrijedne su inicijative oživljavanja prakse njezinog korištenja. Umjetnica ANA Elizabet, u nastojanju da revitalizira upotrebu brnistre u Dalmaciji pokrenula je hvalevrijedan projekt koji obuhvaća usvajanje tradicionalnih metoda njezine obrade te izradu papira i tekstila od te biljke.
Premda samoniklo grmlje brnistre nije bilo dovoljno za veću proizvodnju, njeno iskorištavanje ekonomično je i ekološko jer se sirovina dobiva bez previše zadiranja u prirodu. Bilo da je riječ o samoniklim ili kultiviranim biljkama, radi dobivanja vlakana režu se samo njene mladice, a jedna biljka iskoristiva je tijekom 20 godina. Tradicijska obrada biljke, nakon sječe, uključuje maceraciju, tj. namakanje u moru, odnosno proces omekšavanja biljke u svrhu lakšeg izvlačenja vlakana. To je ujedno i najčišći i potpuno ekološki postupak prerade brnistre, iako danas već gotovo zaboravljen.
Posebno je važno naglasiti da brnistra povoljno djeluje na kultiviranje tla jer njezino korijenje obogaćuje tlo dušikom, poboljšavajući time njegovu kvalitetu. Biljka brnistre također je otporna na sušu i ima općenito veliku sposobnost prilagodbe.
U težnji za napretkom čovjek često zaboravlja kulturne tradicije čak i visokih vrijednosti, a to se desilo i s brnistrom kao tekstilnom sirovinom. S obzirom na njena ekološka svojstva vrijedne su inicijative oživljavanja prakse korištenja brnistre. Umjetnica ANA Elizabet, u nastojanju da revitalizira upotrebu brnistre u Dalmaciji kao tradicionalne, zaboravljene biljke, pokrenula je hvalevrijedan projekt koji obuhvaća usvajanje tradicionalnih metoda njezine obrade te izradu papira i tekstila od te biljke.
Iz naše okoline uzimamo ne samo inspiraciju za likovno stvaralaštvo, nego i samu sirovinu, medij na kojem stvaramo naša djela. Valja napomenuti da se od brnistre može izraditi ne samo tkanina ili papir, već su provedena istraživanja i o toj biljci kao sirovini za izradu slikarskog platna.
Ovim vrijednim projektom na nov se način povezuje likovna kultura i očuvanje prirode, odmicanjem od klasičnog traženja motiva za likovni prikaz u prirodi.
Pritom se, oživljavajući nekadašnji način obrade te biljke, čuva i naša nematerijalna baština. Na ovaj način ona ne ostaje samo opisana na papiru ili zabilježena na slici, nego se kroz radionice i, tko zna, buduće pokretanje pogona za preradu brnistre, ova vrijedna biljka može uključiti u suvremene proizvodne procese. Osim oživljavanja starih industrija, krajnji rezultat može imati, uz druge, i primjenu u likovnim umjetnostima.
U samom procesu stvaranja likovnih djela inkorporirano je i učenje o prirodi i okolišu, o načinima njegovog održivog korištenja, o održanju tradicije te njenom uključivanju u suvremeno likovno stvaralaštvo. Proces je zaokružen dobivanjem konačne sirovine: platna i papira.
Pogledajte dnevnik rada u kojem su detaljno opisane prve faze procesa prerade brnistre prema inicijativi umjetnice ANE Elizabet i njezinih vrijednih suradnika.
Voditelji: Neda Uroda / ANA Elizabet / Ante Čepić uz pomoć polaznika kampa Modrave
1. FAZA: BRANJE / 12. 7. 2016. Sudjelovalo je troje voditelja i oko 20 polaznika kampa. Posao se obavio za dva sata (od 9 do 11 sati). U prvoj fazi brnistra se brala i obrađivala za polaganje u more. Prema naputku gospođe Nede Urode iz Betine na Murteru, brale su se zelene, čvrste grane. Koliko je moguće, izbjegavali su se odrvenjeli ili suhi dijelovi. Koristili smo se manjom pilom ili velikim škarama. Nakon branja, grane ili čitavi grmovi brnistre dovukli su se pod masline i krenulo se u odvajanje šiblja od grma. To se obavljalo manjim vrtnim škarama ili bi se jednostavno rukom povukla šiba dok se ne odvoji od grane.
Zdravo, zeleno šiblje se skupljalo u snopiće oko 15 cm debljine i vezivalo plastičnom vezicom. Nakon toga bi se snopićima sjekirom odsjekli krajevi na obje strane, da bi naposljetku dobili gotove snopiće od oko 40 cm dužine. Takvi snopići se zajedno vežu i polože u more, te prekriju kamenjem. Polaznici kampa su ih vezali i položili u veliku plastičnu, prošupljenu gajbu za kruh, koju su zatim s gornje strane otežali s par kamenova. Gajbu su potopili do vrha, uz obalu i dodatno učvrstili kamenjem, da je more ne odnese. Ubrali smo ukupno 110 snopića brnistre.
2. FAZA: TRLJANJE ŠIBLJA BRNISTRE O STIJENE / 24. 8. 2016. Sudjelovalo je troje voditelja i oko 15 polaznika kampa. Posao se obavio za oko dva sata (od 9 do 11 sati). Drugu fazu započeli smo izvlačenjem gajbe s brnistrom iz mora. U 40-tak dana, koliko je trebalo proći od branja, snopići brnistre su nabubrili i omekšali. Sada je trebalo razbiti šiblje da bi se pojavila 'vuna' od koje se izvlači nit. To se radilo odmah u plićaku gdje se brnistra i namakala. Uzeo bi se jedan snopić i još zavezan trljao o neku hrapavu stijenu. Povremeno bi se kratko isprao u moru, pa bi se postupak ponavljao sve dok se zavezano šiblje brnistre ne bi razbilo i pojavila se vunasta vlakna. Na kraju smo ostavili i dalje vezane snopiće da se prosuše na suncu.
3. FAZA: IZVLAČENJE VLAKNA / 25. 8. 2016. Sudjelovalo je troje voditelja i oko 15 polaznika kampa. Posao se obavio za oko tri sata (od 10 do 13 sati). Iz prosušenih, istrljanih snopića brnistre izvlačili smo tzv. 'vunu' ili vlaknasti dio, a odstranjivali drvenasti. Jednostavnim izvlačenjem drvenastih dijelova iz snopa i čišćenjem ostataka kore, u ruci bi na kraju ostalo samo vlakno u obliku vune. Takvo vlakno ide dalje u proizvodnju papira ili predenje, zatim na tkanje, izradu konopa i slično.
Kroz proces vodila nas je gospođa Neda Uroda, jedan od rijetkih živućih poznavatelja čitavog procesa tradicionalne prerade brnistre kod nas. Radila je to od malih nogu, a posljednji put je prošla taj proces još prije Drugog svjetskog rata.
