Ugodno smo popričali s još jednom članicom stručnog žirija našeg literarnog natječaja Let's Build a Story!, Mirelom Priselac Remi.
Remi nam je poznata kao frontwoman benda Elemental, skladateljica, tekstopisac, pjesnikinja, aktivistica te prevoditeljica i profesorica engleskog i španjolskog jezika. Također je i predsjednica Glavnog odbora Hrvatske glazbene unije i članica upravnog odbora HUZIP-a. Glazba i pisana riječ njezine su dvije ljubavi od najranijih dana.
Kada se javila ljubav prema engleskom jeziku?
Još od najranijih dana. Sjećam se, kao klinka sam s prijateljicom iz zgrade govorila tzv. jibberish, jezik koji nije imao veze s engleskim, ali je zvučao kao engleski. Nismo poznavale vokabular ni gramatiku, ali smo kroz glazbu i filmove ''skidale'' engleski prema zvuku. Učim engleski od prvog osnovne i unatoč tome što sam u međuvremenu savladala nekoliko drugih jezika, on je moja prva ljubav. Već u šestom razredu znala sam da ću studirati engleski.
Nedavno je glazbenik Jay Z za svoju ljubav prema riječima “optužio” svoju učiteljicu engleskog jezika u osnovnoj školi. Imate li i vi nekoga tko vas je posebno poticao u kreativnom izražavanju?
Profesorice jezika i književnosti su apsolutno zaslužne za moj odabir studija! Dale su mi vjetar u leđa kad bi me odabrale za natjecanja ili zamolile da pročitam zadaćnicu pred razredom. To je introvertu poput mene značilo mnogo, dalo mi je osjećaj važnosti i vrijednosti. Profesorice hrvatskog i engleskog uvijek su mi bile saveznici, tijekom osnovne i srednje škole. Možda sam zato, još kao klinka, poželjela biti poput njih.
Profesorica ste engleskog i španjolskog jezika, jeste li se ikada okušali u nastavi i podučavanju?
Nisam nikada radila u prosvjeti, još na trećoj godini fakulteta odlučila sam se za prevođenje. To mi je oduvijek bila strast – dekodiranje i adaptacija nekog sadržaja. Osjećala sam se kao tajni agent. Znam, znam, pravi sam nerd :) Ali mene je to oduvijek iznimno veselilo – baviti se pisanom riječi u bilo kojem obliku. Najdalje što sam otišla s podukom bilo je na satovima metodike na trećoj godini faksa. Nisam se pronašla u predavanju premda je profesorski posao bila moja prva motivacija za upis Filozofskog.
Bavite se prevođenjem – od filmova do književnih djela. Kakvi su vam prijevodi najizazovniji?
Više se ne bavim televizijskim prijevodima. Mnogo sam godina provela titlajući raznorazne filmove i serije za domaće i kablovske mreže, ali sam onda shvatila da je to zaista previše stresno, a nije adekvatno plaćeno. Pa sam se prebacila na književna djela. Većinu knjiga prevodila sam u tandemu sa Sanjom Đurić, a apsolutno najveći izazov mi je bilo prevesti čitavo djelo na engleski. U pitanju je bila knjiga od nekih 400 stranica.
U smislu kreativnog izražavanja – što to engleski jezik ima, a hrvatski možda ne?
S obzirom da pišem pjesme i na engleskom, moram reći da, što se rime tiče, engleski ima mnogo više opcija za rimu po zvučnosti. To čini pisanje u stihu, na engleskom, jednostavnije od pisanja na hrvatskom. U hrvatskom imamo dosta dijakritika koje jezik čine poprilično ''oštrim'', dok engleski puno nježnije prelazi preko usana – kao i, na primjer, talijanski ili francuski. Drugi iz germanske skupine jezika nisu tako ''nježni'' kao što je to engleski, on je baš poseban.
Što najviše volite pisati i kakvi uvjeti za to vam najbolje odgovaraju?
Najviše volim pisati poeziju. U posljednje vrijeme, istražujem pisanje u slobodnom stihu, bez ograničenja rimom. Mnogo sam godina provela ''robujući'' rimi, pa mi se ovakvo pisanje trenutno čini oslobađajućim. No eksperimentiram i igram se raznim tehnikama. To me čini sretnom. Također, pišem kolumne i intimističku prozu. Za pisanje zaista ne trebaju neki posebni uvjeti – dovoljno je da te ''strefi'' inspiracija. Ona ne bira mjesto i vrijeme – neki put to može biti u zadimljenom kafiću, u buci, a neki put u osami.
Osim priča naših osnovnoškolaca, što je na vašoj reading listi ovog ljeta?
Trenutno čitam ''Lisicu'' Dubravke Ugrešić, ''The girl who saved the King of Sweden'' i ''Tako mrtvi vole''. Za sada mi je to dosta, ali uvijek imam nekoliko naslova koji čekaju svoj red ;)
Što je po vama potrebno za dobru priču?
Ni sama nisam sigurna koji je sastojak presudan za dobru priču! Mislim da je u pitanju kombinacija njih nekoliko – postoje priče koje su idejno sjajne, ali način na koji su napisane im više odmaže nego pomaže. S druge strane, postoje one koje se temelje na osrednjoj ili vrlo jednostavnoj ideji, ali su napisane tako lijepo da te od prve rečenice uvuku! Mislim da, kao i sve ostalo, dobra priča mora imati neku čudesnu magiju kojom te začara pa ne želiš da ikada dođe do kraja.
