Prije samoga šireg promišljanja značenja i osobitosti domovine, zavičaja, školske zajednice, obitelji, doma i predaka važno je učenike pozvati na promišljanje o sebi. Počevši od pitanja: Tko sam ja? Što mi je važno? Što volim, a što ne? Otkud moje ime? otvaramo pitanja osobnih identiteta učenika koji osvještavajući svoju individualnost i osobitost mogu uroniti u širi kontekst te se potom pitati: U čemu se sastoje naše sličnosti i razlike? Što nas sve povezuje kao (razrednu) zajednicu? Koje je naše mjesto u zavičaju? Kakav je naš zavičaj? Poznajemo li njegove posebnosti, značajne osobe, kulturnu i prirodnu baštinu, prošlost?
Natječaj „Predstavljam se svijetu!“ poziva na proučavanje i propitivanje osobnih, razrednih/školskih, zavičajnih i nacionalnih identiteta. Kao odgovor nastaju vizualno inovativnia likovna rješenja kojima se kao zajednica predstavljamo i po kojima smo prepoznatljivi u svijetu. Kako biste što zabavnije s učenicima započeli razgovor o identitetu, predlažemo vam nekoliko dramskih vježbi koje će ih usredotočiti na promišljanje o sebi, a onda i pripremiti na radoznalije promatranje, osluškivanje i primjećivanje svijeta oko sebe. Sve predložene vježbe, osim što pokreću dinamiku razreda, pridonose boljem povezivanju i dubljem upoznavanju, a bazirane su na principima aktivnog slušanja, komunikacije i koncentracije. Osim na satovima razredne zajednice, možete ih izvodiiti i u razrednoj nastavi te na satovima Hrvatskog jezika.
Imena, imena, imena ukrug
Učenike za početak opustite i razigrajte jednom jednostavnom i zabavnom igrom slanja imena ukrug.
Svi stoje u krugu. Učitelj/ica započne vježbu tako da brzo izgovori svoje ime okrećući se prema osobi sa svoje desne strane, koja pak treba reći svoje ime okrećući se prema osobi sa svoje desne strane i tako ukrug. Ideja je da se imena prenose što brže. Koliko brzo možemo, bez greške, izreći svoja imena? Kako bi ih razigrala u nekoliko prvih krugova, učiteljica može dati uputu da imena govore što glasnije, što tiše, šapatom, prvim slovom imena… Igra se međutim komplicira kada učiteljica nenajavljeno promijeni pravila – primjerice mijenja smjer (kad dođe red na nju umjesto osobi s desne strane, okreće se osobi s lijeve strane pa smjer igre kreće ulijevo), ili umjesto svojega imena kaže ime osobe zdesna, u drugom krugu ime osobe slijeva… Učenici pritom trebaju uočiti i prihvatiti promjenu smjera i pravila.
Priča o mome imenu
Ova vježba može biti lijep početak rada na temi, jer počinje od promišljanja priče o našem imenu. Vježba potiče aktivno slušanje i verbalnu komunikaciju u grupi. Učiteljica može započeti pričom o svome imenu, počevši s „Moje ime je ili ja sam“ i otvara priču; kako je dobila ime, ima li netko u njenoj obitelji isto ime, kako je tko u obitelji zove, sviđa li joj se njeno ime, ima li nadimak… Ako radite s mlađim uzrastom, možete im i prije ove vježbe dati zadatak da pitaju svoje roditelje kako su im dali ime, značenje imena, zašto baš to ime, koje im se drugo ime sviđalo…
Nakon što svi učenici ispričaju svoju kratku priču, započnite razgovor pitanjima: Je li vam bilo teško ispričati nešto toliko osobno? Kako ste se osjećali? Jesu li imena važna? Što nam imena govore? Jesmo li u našim pričama uočili neke sličnosti, zajedničke dijelove?
Što znam o…
Učenici hodaju po prostoru, rukuju se, predstavljaju i svatko ima zadatak reći jednu informaciju o sebi učeniku s kojim se upoznaje. To može biti bilo koja istinita informacija za koju učenik misli da ga opisuje, npr. imam brata, imam 3 kućna ljubimca, volim svirati, obožavam voziti role, volim čitati stripove, volim putovati… Na kraju u krugu redom postavimo pitanje „što znamo o...“ i prozivamo svakoga poimence. Svi koji se sjete informacije koju su sami čuli trebaju je podijeliti. Ova igra svakako potiče aktivno slušanje i koncentraciju učenika.
Slično propitivanje koje zornije prikazuje naše sličnosti i razlike može se napraviti i putem igre Vjetar puše. Učitelj nakon igre svakako može pozvati učenike da nabroje sve ono što su čuli ili prepoznali kao zajedničko, i ono što su prepoznali kao osobitosti pojedinca, npr. Nas 20 voli jesti čokoladu, nas 23 voli igrati videoigre, 3 voli svirati neki instrument…
Ako igru želite učiniti dramskom, pri predstavljanju učenika, uputa učenicima je da se umjesto verbalno, govoreći, učenici predstavljaju pantomimom te pokazuju svojim tijelom informacije o sebi.
Predstavljam te
Na sličan način učenike možete podijeliti u parove, a pritom je idealno da se što manje poznaju tj. da nisu najbolji prijatelji. Svatko u paru ispriča nekoliko stvari o sebi. Međusobno se slušaju i pokušavaju zapamtiti što više informacija. Ukrug, svatko predstavlja drugima svog para riječima: „Ovo je …“
Tri rečenice o meni
Svi učenici imaju zadatak da napišu tri rečenice o sebi. Dvije rečenice moraju biti istinite, a jedna neistinita. Svi redom čitaju što su zapisali, a ostali pogađaju koja je rečenica neistinita.
Naše sličnosti i razlike
Nakon ovakve grupe vježbi i igri, a u svrhu kvalitetnijeg propitivanja, a onda i prihvaćanja sličnosti i razlika, na satu razrednika, svatko za sebe, unutar 15 min, može zapisati sljedeće:
3 stvari koje su iste kod mene i kod ostalih u razredu
3 stvari koje su iste kod mene i nekih u razredu, ali različite kod ostalih
3 stvari kod mene koje se razlikuju od svih ostalih u razredu
3 osobine koje imaju moji prijatelji, a koje meni nedostaju
Učenicima se unaprijed kaže da će nakon toga uslijediti razmjena u parovima o tome tko je što napisao i da pritom to ne moraju dijeliti s ostalima nego ostaje među njima.
Istina o meni
Učenici i učitelj/ica su u krugu. Netko iz kruga (učitelji/ica po mogućnosti prva) treba stati u sredinu i reći "Istina o meni je..." i nadopuniti rečenicu. Nakon toga svi ostali trebaju se približiti ili udaljiti od osobe u sredini s obzirom na to koliko se izgovorena rečenica odnosi i na njih. Istina o meni može biti nešto šta ja (ne) volim, ono što bih želio/željela, ono što ne razumijem, ono što mi pokreće određene emocije (npr. Istina o meni je da sam tužan/tužna kad… da me ljuti kad…)
Svi koji žele trebaju ponuditi svoju istinu, mogu to učiniti i nekoliko puta.
Mali predmeti
Razred sjedi u krugu. U sredinu se stavi hrpa različitih malih predmeta - figurica, fotografija, uredskog pribora (gumica, ljepilo, škare), i bilo kakvih sitnica koje nam dođu pod ruku. Zadatak se sastoji u tome da svaki učenik odabere jedan predmet koji ga je privukao, bez nekog konkretnog razloga. Nakon toga svatko u krugu preko tog predmeta podijeli neku općenitu i/ili specifičnu informaciju o sebi. Pokuša razmisliti zašto je baš uzeo taj predmet i sjetiti se nekog trenutka, neke priče iz svog života u kojem je taj predmet bio važan ili prisutan… Npr. učenik izabere lego kockicu i kaže da se obožava igrati s njima, da ih kod kuće ima jako puno, ali i da se sjeća kad mu je mlađa sestra slučajno srušila građevinu koju je gradio te se zbog toga posvađao s njom, a onda završio u kazni.
Sve dok učenici govore iz sebe i o svome iskustvu, ne postoje pravi i krivi odgovori. Kao i kod drugih vježbi važno je napomenuti kako se nikoga ne smije prisiljavati da govori: svi trebaju imati mogućnost preskakanja, a uloga učitelja/ice je da napravi sve što je u njegovoj/njezinoj moći da stvori sigurno okruženje.
Rijeka identiteta
Ova vježba više je namijenjena starijem uzrastu, ali se u prilagođenom obliku može igrati s osnovnoškolskim uzrastom. Važno je da se ova vježba izvodi polako i u mirnoj atmosferi kako bi se postigao efekt osnaživanja učenika i međusobnog poštovanja. Stoga i učitelj/ica prilikom uvođenja u vježbu treba polako i mirnim glasom objasniti princip vježbe, jer će time oblikovati i atmosferu u razredu.
Svaki učenik za sebe napiše na 3 papira (veličine A4), po jednu stvar koja mu puno znači u životu. To mogu biti osobe, odnosi, hobiji, vrijednosti (ljubav, prijateljstvo, sloboda, zajedništvo, obitelj, znanje, smijeh…). Budući da je u razredu veći broj učenika, uputa može biti da zapišu jednu vrijednost (maksimalno dvije).
Svi papiri se skupe i postave u sredinu prostorije u formi široke rijeke, a pritom su kao kamenje koje iz rijeke viri. Jedan po jedan učenik prelazi rijeku, idući od kamena do kamena (papir s natpisom nekog identiteta) objašnjavajući pritom zašto je baš na taj kamen stao (što može biti i papir koji je napisao netko drugi, a s kojim se učenik može identificirati jer predstavlja nešto što je i njemu važno). Na taj način svaki će učenik preći rijeku, birajući „kamenje“ na koje je stao te nakon toga ukratko može objasniti zašto je birao baš te identitete i zašto su mu oni u životu važni.
Ako Vas zanimaju i ostale vježbe i igre iz dramske pedagogije i rada s grupom, potražite u našim prijašnjim članicima:
https://www.profil-klett.hr/podignite-energiju-razreda
https://www.profil-klett.hr/vjezbe-i-igre-pamcenja-imena-i-koncentracije
https://www.profil-klett.hr/veseo-i-kreativan-pocetak-skolske-godine
https://www.profil-klett.hr/iskustvena-vjezba-socijalne-osjetljivosti-i-...
https://www.profil-klett.hr/iskustvena-vjezba-za-citav-razred-rastrgano-...
https://www.profil-klett.hr/dramskom-igrom-do-ljubaznosti-medu-ucenicima
