Umjetnost pruža učenicima „vizualni glas“ kojim mogu prenijeti značenje i izraziti svoje ideje, znanje ili ovladavanje konceptima kroz jedinstveni ples, pjesmu, likovnu umjetnost ili čak dramski pokret – neovisno o tome koji jezik govore.
I dok sve više škola diljem zemlje eksperimentira s pristupima personaliziranog učenja kako bi se bolje zadovoljile potrebe, ciljevi i interesi individualnih učenika, mnogi pri tome propuštaju važan dio – integriranje umjetnosti.
To je jedan od razloga zašto je Integrated Arts Academy, osnovna škola iz Burlingtona u američkoj saveznoj državi Vermont, prihvatila stručne umjetnički usmjerene programe za učenje (art-focused...), želeći utvrditi razloge zašto „ulijevanje“ umjetnosti u druge predmete može učiniti programe personaliziranog učenja učinkovitijim. Akademija je osnovna škola s posebnim kurikulom smještena na državnom području za preseljenje izbjeglica na kojemu su nastanjene obitelji raznih nacionalnosti.
Mnogi učenici još nisu dovoljno iskusni u čitanju i pisanju. Ali budući da je umjetnost opći jezik, učenici i učitelji našli su zajednički oslonac i premostili komunikacijski jaz.
Povezivanjem vizualne sastavnice s pismenom, učenici šire razumijevanje samih sebe i drugih dok istodobno pomažu učiteljima da bolje razumiju (i vide) njihov način mišljenja – upravo ono što smatramo najvećom koristi uključivanja umjetnosti kao personaliziranog alata za učenje.
Zahvaljujući toj dubljoj osviještenosti svojih učenika, učitelji su uz pomoć umjetnosti sposobni prilagoditi svoje učionice i tako zadovoljiti potrebe beskrajno raznovrsnih učenika, što je inače za njih relativno težak posao.
Kada se učenici osjećaju povezani s nečim većim od sebe i podržanima od zajednice, povećana je i njihova sposobnost razmišljanja o vlastitim potrebama i interesima.
U osnovnoj školi u Burlingtonu smo kroz umjetnost svakodnevno uključili izgradnju zajednice u naš program. Od „kruga bubnjeva“ u koji učenici ulaze svakog ponedjeljka ujutro pa do umjetničke proslave u petak poslijepodne, naši učenici koriste umjetnost kao prijenosnik za razvitak zajednice i mreže u školi i izvan nje.
Imaginativna narav umjetnosti odmiče učenike od nepokretnog ovdje-i-sada sklopa učenja do nadilaženja obojega – vremena i prostora, do onoga gdje mogu zamisliti sebe na novi način i stvoriti inovativna rješenja. Istodobno, povijesna i kulturna narav umjetnosti omogućuje učenicima prostranu platformu za istraživanje vlastitih i tradicija drugih, potičući ih da uče kako su drevne priče i predmeti utjecali na vjerovanja i sklonosti.
Sukladno našem uvjerenju da “ pozdravljamo mnogostruke perspektive” i pozivajući se na različite perspektive za konstruktivan dijalog i kreativno izražavanje, povezujemo učenike sa susjedstvom i obogaćujemo pojedinačni i skupni rast škole. Jednog dana učenici mogu čuti priče od osoblja u lokalnom izbjegličkom naselju, drugog će dana istražiti zašto ljudi ostaju ili napuštaju zajednicu kroz žive slike, simulirane intervjue ili dramatizaciju priče.
Te raznovrsne umjetnošću prožete vježbe za učenje ne samo da pomažu produbljivanju njihova školskog znanja nego, još važnije, proširuju njihovo razumijevanje zajednice u širem smislu riječi.
Povrh toga, uključivanje umjetnosti jedini je obrazovni proces koji učenicima daje “vizualni glas”. Umjetničko izražavanje uistinu nudi učenicima podjednake mogućnosti, pa oni smirenije izražavaju svoje misli i osjećaje, pokazujući na kreativan način razinu svojeg razumijevanja.
Primjerice, na jednom od satova prirodoslovlja u petom razredu učenici su otkrili kako iskoristiti ples za stvaranje i priopćavanje značenja o životnim razdobljima “izrazima pokreta”, pokazujući razumijevanje svakog učenika ponaosob. Da su se umjesto toga izražavali usmeno ili pismeno, veza ne bi imala smisla, pače izgubio bi se razvoj zajednice stvoren pomoću toga oblika umjetničkog i kreativnog procesa, koji daleko nadilazi znanstveno razumijevanje.
Umjetnost također osnažuje društveno i emocionalno učenje, pomažući učenicima da istraže ideje i izraze znanje. Misaoni proces koji odražava viđenje osobnog identiteta u novom svjetlu, preoblikuje ga i zatim dijeli s drugima, snažeći tako učenikovo pouzdanje i ponašanje
Taj proces poticanja učenika da se bave s onim što im je poznato, čini umjetnost u učionici ključnom sastavnicom za razvijanje osjećaja samog sebe, i bitan je za personalizirano učenje.
Izvor:
http://hechingerreport.org/opinion-arts-help-refugees-students-master-academics/
