"Mnogi turisti su ljubitelji likovne umjetnosti i rado će za suvenir odabrati neko lijepo slikarsko ili kiparsko djelo, makar minijaturno, da ih podsjeća na specifičnu kulturnu, tradicijsku baštinu koju su doživjeli. Takva je i ova procesija figura modeliranih od kaširanog papira, zajednički dječji likovni rad, koja izvrsno predstavlja identitet njihovog rodnog kraja Korčule.", u svojem su osvrtu naveli članovi žirija likovnog natječaja "Predstavljam se svijetu" te nagradili rad trećom nagradom u kategoriji Darujem Ti - oblikovanje suvenira.
Učitelj Abel Brčić, višestruko nagrađivani mentor i ovog likovnog natječaja, u posljednjoj dionici maratona dugog 42 godine, pred sam odlazak u mirovinu, uz iznimne učeničke radove, podjelio je s nama i priču o korčulanskim bratovštinama.
Učitelju Brčiću zahvaljujemo na dugogodišnjoj suradnji i otkrivanju bogatog učeničkog stvaralaštva u koje je ugradio svoja znanja, energiju, entuzijazam i ljubav. "Mnogi pokleknu na tom dugom putu od 42 godine, a ja sam imao sreće, radio sam ono što sam volio, i znao sam očito tu energiju prenijeti na druge" rekao nam je jednom prilikom učitelj Brčić.
Nadamo se da će i dani mirovine biti aktivni i stvaralački, te da će i nadalje inspirirati i likovno voditi nove generacije Korčulana.
U gradu Korčuli djeluju tri bratovštine: Svih Svetih (Sasvetani, 1301.), Sv. Roka (Rokovci, 1575.) i Sv. Mihovila (Mihovilci, 1603.).
Najstarija korčulanska bratovština, Svih Svetih, utemeljena je 8. listopada davne 1301. godine, kad je grad već imao svoj Statut (1214.), za nas najvažniji povijesni izvor iz srednjeg vijeka i najstariji zakonik u Hrvata. Tako u Korčuli, malome srednjovjekovnom gradu na rubu Europe, koju u to doba tresu ratovi, epidemije i glad, nailazimo na izuzetno napredna društvena rješenja vrlo rano, čak stoljećima prije nego u nekim dijelovima svijeta.
Bratovštine inzistiraju na jednakosti svih građana. U feudalnom ozračju srednjeg vijeka, koji su obilježile velike staleške razlike, možemo prepoznati prve početke organiziranih oblika socijalne skrbi, zaštite ljudskih prava i zdravstvene zaštite. Kao organizacije javnog i pravnog karaktera bile su moćne i u svoje su doba odigrale značajnu ulogu. Podržavala ih je i crkvena i svjetovna vlast.
Osnivale su se kao vjerske udruge ravnopravnih građana, bez ikakve klasne podijele. Svi pučani i plemići bili su samo – braća, najrazličitijih zvanja i položaja. Svi su u bratovštinama nalazili svoj interes – plemići su se mogli istaknuti kao dobročinitelji, a pučani su mogli odlučivati i upravljati. Važne odluke donosile su se tajno. Bratovštine su bile moćne organizacije. Povezujući se na snažnoj vjerskoj osnovi, gradile su masovnost koja je bila osnova za stjecanje materijalnog bogatstva. Imale su fondove kojima su dobro upravljale i svojim su novčanim sredstvima utjecale na gospodarstvo grada i otoka (zavjetne crkve i kuće, umjetnine, posjedi po cijelom otoku).
Ipak, temeljna je misija bratovština bila karitativna i socijalna. Ako je neki bratim bio u nevolji, ostali su bili dužni pomagati ga materijalno i duhovno. Bolesnika se svakodnevno posjećivalo, prikupljenim se novcem pomagala obitelj ili udovice, opremala se siročad i davali mirazi za kćeri. Siromašne se članove pokapalo u zajedničke grobnice na trošak bratovštine, a za epidemija vršili su dezinfekciju i pokapali mrtve. Treba istaknuti da se, osim za bratime, skrbilo i za druge siromahe i beskućnike.
Inzistiranje bratovština na jednakosti svih građana bilo je iznimno značajno za običnog, malog Korčulanina u ta burna vremena kad su klasne razlike bile više nego goleme.
Za povijest umjetnosti bratovštine su zanimljive kao naručitelji djela likovnih umjetnosti, sakupljači umjetničkog blaga, čuvari baštine, običaja i tradicije. Neosporna je zasluga bratovština za razvoj pučke književnosti. Sve molitve, pobožnosti i pjesme bile su isključivo na hrvatskom jeziku. Najstarija hrvatska crkvena pjesmarica pripada bratovštini Svih Svetih i još je u upotrebi.
Bratovštine više nisu organizacije javnog i pravnog karaktera kao u neka stara vremena, ali njihova tradicija za Korčulu i Korčulane ima neprocjenjiv značaj. Vela setemana u Korčuli – arhaična, mistična i tako izvorna, jedan je od najimpresivnijih uskršnjih običaja uopće.