Prašuma je nastala i razvija se u potpuno prirodnim uvjetima.
Možemo reći da je prašuma škola prirode koja pruža mogućnost spoznaje životnoga puta šume od njezine obnove do ugibanja drveća te predstavlja znanstveni i stručni praktikum za izučavanje života šume od nastanka do raspadanja i istodobnoga pomlađivanja.
Zahvaljujući isključenosti čovjekova utjecaja na prašume, one su takvi šumski ekosustavi u kojima se svi procesi i odnosi odvijaju po prirodnim zakonitostima. Zbog toga se u prašumama razvijaju stabla različite dobi i dimenzija, različitih stanja i zastupljenosti i u njima se neprestance odvijaju prirodni procesi pomlađivanja, rasta, razvoja, propadanja i odumiranja organizama, a osobito stabala.
Prašuma je prirodna šuma u kojoj se nije organizirano gospodarilo.
Prašume su stanište mnogobrojnim biljnim i životinjskim vrstama, doprinose stabilizaciji svjetske klime, a od velike važnosti za čovjeka su jer proizvode goleme količine vode i kisika te sprječavaju eroziju tla. Biljke iz amazonske prašume bitne su i za proizvodnju lijekova, prehrambenih, kozmetičkih i drugih proizvoda. Najpoznatija je prašuma Amazona koja se često naziva i plućima svijeta. Ona proizvede čak 20 % od ukupne količine kisika na Zemlji.
Fotosinteza (od grč. photos – svjetlost) stvaranje je složenih bioloških molekula iz jednostavnih kemijskih spojeva pod utjecajem svjetla. U procesu se apsorbirana Sunčeva energija s pomoću vode i ugljikova dioksida ugrađuje u energijom bogate kemijske veze organskih spojeva. Proces fotosinteze istražuje se od 17. st., a jednadžba kemijske reakcije za fotosintezu poznata je od 19. st.
Općenita kemijska jednadžba fotosinteze glasi:
CO2 + H2O → O2 + (CH2O)
Fotosinteza u biljaka sastoji se od dvaju procesa: reakcije ovisne o svjetlosti (svijetli dio), koje se mogu odvijati samo kad je biljka osvijetljena, a tijekom kojih se svjetlosna energija pohranjuje u kemijskim vezama te se razvija kisik, i reakcije asimilacije (fiksacije) ugljika (mračni dio) gdje se apsorbirana energija upotrebljava za sintezu organskih molekula iz ugljikova dioksida (CO2). Reakcije asimilacije ugljika ne ovise izravno o svjetlosti, već o produktima reakcija ovisnih o svjetlosti. Oba seta reakcija odvijaju se unutar kloroplasta. Kloroplasti su posebne organele unutar biljne stanice.
Unutar kloroplasta nalaze se fotosenzitivni pigmenti – klorofili. Klorofil upija velik dio Sunčeva spektra, a dodatne valne dužine upijaju i karotenski pigmenti. Klorofil se još naziva i srcem fotosinteze jer prima, transformira i prenosi Sunčevu energiju.
Proces fotosinteze naoko je jednostavan proces, ali primjećujemo da je ujedno i veoma složen i zanimljiv. Cijeli se proces i dandanas još uvijek istražuje. Bitno je naglasiti da je taj proces osnova našega života i najbitniji biokemijski proces na Zemlji. S čovjekova gledišta njezina je uloga nezamjenljiva u stvaranju kisika i hrane za sve heterotrofne organizme (životinje, biljke bez klorofila, bakterije i gljive). Zahvaljujući procesu fotosinteze cijeli živi svijet usvaja Sunčevu energiju i koristi se njome za život.
Zašto je biljni pokrivač na Zemlji i ujedno i velika tvornica kisika pogledajte u videozapisu Fotosinteza; IZZI digitalni sadržaji DOS KEMIJA 8 (Kruženje ugljika u prirodi).
U Hrvatskoj ima još nekoliko površina šuma koje se smatraju prašumama. To su Čorkova uvala, Devčića tavani, Muški bunar, Klepina duliba, Plješivička uvala, Prašnik, Ramino korito. Zbog svoga značaja većina je prašuma u Hrvatskoj zaštićena. Prašume su naša najvrjednija ostavština budućim generacijama.
Članak priredila:
Iva Juršić Uravić, učiteljica biologije i kemije
