Promjenama u školstvu, znanstvenici, psiholozi, učitelji trude se pronaći najbolje načine poučavanja kako bi se svako dijete moglo pronaći i biti zadovoljno samo sa sobom.
Učenje je proces koji se odvija u svakom pojedincu tijekom cijeloga života. Svatko uči na različite načine i tijekom godina ga zanimaju različite stvari. Bez obzira na to, svi učenici u školi uče na sličan način, u jednoj učionici, s istim metodama i kao takvi odlaze u svijet. Promjenama u školstvu, znanstvenici, psiholozi, učitelji trude se pronaći najbolje načine poučavanja kako bi se svako dijete moglo pronaći i biti zadovoljno samo sa sobom.
Školovanje nekad i sad
Godinama, desetljećima i stoljećima u svijetu postoji tradicionalna, tzv. stara škola u kojoj je, prema Domović V. učitelj glavni prenositelj znanja u autoritarnom odnosu, gdje u jednosmjernoj komunikaciji i frontalnim radom učenicima prenosi znanja. Vremena su se promijenila, napredak je postao brži, a novim sirovinama, novim znanjima, novim načinima rada neminovno se morao/mora mijenjati i obrazovni sustav. Ne samo da su neki pojmovi u udžbenicima zastarjeli i neka radna mjesta za koja su se učenici obučavali više ne postoje, promijenili su se i interesi i potrebe kako svijeta za koji se učenici pripremaju, tako i interesi i navike samih učenika. Svi smo slušali priče baka i djedova u kojima su ujutro išli u školu, imali pločice na koje su pisali kamenčićima, a cijela popodneva provodili na ispaši ili jednostavno vani u prirodi. Ako se pogleda unatrag pedesetak godina, način života se uvelike promijenio. Nema više cjelodnevnih izlazaka izvan kuća, djeca nemaju potrebu za time. Životi su im organizirani, nakon škole slijede sportovi, glazbene škole, treninzi, strani jezici, i od njih se očekuje da ih sve zanima, a sutradan se od njih i u školi očekuje da znaju sve od nastavnih sadržaja koji se uče. Roditelji rade do kasno i često su preumorni i razgovarati s djecom te im je virtualni svijet bijeg od cjelodnevnog rada. Učenici uživaju u virtualnom svijetu upravo zato jer im se često brani, a to je trenutno njihov centar interesa, svakodnevno se pojavljuju nove zanimljivosti koje ih okupiraju i o kojima vole razgovarati.
Kako nema više toliko kretanja, edukator i znanstvenik dr. sc. Paul Dennison počeo je istraživati načine na koje bi uz pomoć pokreta tijela aktivirao i mozak učenika kako bi lakše i s užitkom učili. Djeca se vole kretati, trčati, biti aktivna, i dolaskom u školu jedna je od najtežih stvari sjediti 45 minuta. Upravo tu dolazi do razmišljanja kako poduzeti mjere kojima bi se učenici aktivirali i učili, a da im to ne stvara napor i nezadovoljstvo. Ono što je vidljivo danas u školskom sustavu je to da je sve više djece koja ne mogu samostalno i kvalitetno u potpunosti funkcionirati u svijetu. Zabrinjava podatak da se svakim danom povećava broj djece s teškoćama u koncentraciji i pažnji, autizmom, disleksijom i disgrafijom, ADHD-om i ostalim stanjima. Dennison P. navodi kako to dokazuje da se nešto događa s našim tijelima i našim mozgom, a neuroznanstvenici ističu sve veću važnost senzomotornog razvoja djeteta kao važne podrške kasnijim kognitivnim vještinama.
Djetetovo učenje ima korijene u fizičkom razvoju još od trenutka začeća, a koordinacija pokreta, dobar vid i sluh, savršenstvo ravnoteže i pokreta (držanje) tijela su presudni za uspješno učenje.
Kako svaki čovjek, tako i svako dijete individualno i drugačije shvaća svijet oko sebe, a time dolazi i individualno razumijevanje pojmova koji se uče i na koji način ih njihov mozak interpretira. Neka neurološka stanja rezultat su poteškoća u komunikaciji između lijeve i desne hemisfere koje ne mogu efikasno podijeliti složenu informaciju i obraditi ju. Kako su dvije polovice mozga, tako naše tijelo ima i dva oka, dvije ruke i dvije noge, a da bi se odradila neka radnja sve mora funkcionirati usklađeno. Ako se veza između dvije strane tijela koje nadopunjuju jedna drugu prekine u funkcionalnom smislu, tada je zadatak da se ta veza podigne na višu razinu kako bi nedovoljno zrela hemisfera dostigla drugu i tako ublažila simptome.
Tu dolazi tehnika Brain gym koja je dio edukacijske kineziologije, područja koje se bavi poticanjem učenja pomoću iskustva prirodnog kretanja.
Kineziologija je znanost o kretanju ljudskog tijela. Edukacijska kineziologija je znanost o primjeni prirodnih pokreta u svrhu poticanja spoznaje i učenja. Usmjerena je na razradu specifičnih tjelesnih aktivnosti koje pripremaju mozak za optimalno usvajanje, pohranjivanje i iznošenje znanja i vještina. Brain gym je preveden kao „gimnastika za mozak“ i temeljni je senzomotorički program edukacijske kineziologije.
Dennison P. i G. osmislili su 26 jednostavnih i ugodnih aktivnosti koje poboljšavaju koncentraciju, pamćenje, čitanje, organiziranje, slušanje i koordinaciju. Vježbama se potiče integracija uma i tijela, a funkcije se ovladavaju s većom lakoćom i učinkovitije.
Brain Gym se temelji na tri jednostavna pravila:
- učenje je prirodna aktivnost koja donosi radost i traje cijeli život
- teškoće ili tzv. "blokade u učenju" nisu ništa drugo nego nemogućnost nošenja sa stresom i neizvjesnošću novih zadataka
- svi smo na neki način "blokirani" jer nismo naučili kako se kretati
Da bi se razumio proces učenja, važno je znati i način na koji se razvija i funkcionira djetetov mozak. Ako su kod djece tijekom prvih nekoliko godina života propuštene neke razvojne faze koje su temelj za daljnju organizaciju dječjeg mozga, to se kasnije može očitavati u obliku nerazvijenog govora, slabijeg izgovora, teškoća pri čitanju, pisanju i razumijevanju i sl. Upravo vježbe u sklopu tehnike Brain gym pomažu stvaranju veza između moždanih polutki što povoljno utječe na rješavanje različitih teškoća. Vježbama se aktiviraju ruke, noge i cijelo tijelo, a vježbe mogu izvoditi ljudi svih dobnih skupina, ne isključivo djeca. 1991. godine je National Learning Fondation – organizacija koja je bila utemeljena u okvirima programa ‘White House Task Force on Inovative Learning’ uključila Brain Gym među dvanaest najuspješnijih eksperimentalnih programa za djecu.
Tehnika Brain Gym jedna je od metoda koja bi bez potrebnoga financijskog ulaganja dobrodošla u odgojno-obrazovnom procesu od dječjih vrtića do ustanova za starije osobe. Uz cjelovito učenje, dobru simulaciju mozga i učenje s užitkom i lakoćom, učenici bi se, a samim time i roditelji, osjećali bolje te bi se lakše pripremali za izazove koji ih očekuju u budućem obrazovanju i životu.
U našem novom udžbeniku iz hrvatskog jezika za 1. razred OŠ Nina i Tino, temeljenom na cjelovitom pristupu učenju u kojem povezujemo nastavne sadržaje i potičemo učenike i učitelje na dinamičnu nastavu koja vodi cjelovitom učeničkom promišljanju, uveli smo i malo rekreacije vrlo bliske Brain Gym metodi.
Putem kreativnog i dinamičnog izazova u udžbeniku Nina i Tino, učenici će učiti svojim tijelom te tako uvježbavati i spajati kretanje i vizualizaciju koju smo nazvali Tjelopis.
Učenicima zadajemo izazov u vidu pitanja - što sve moje tijelo može? Može li biti slovo i kako? Možemo li zajednički tijelima ispisivati riječi? Učenici imaju priliku samostalno, u paru ili grupi istraživati i kombinirati pokrete, otkrivati oblike i stvarati najneobičnija rješenja.
