Kakva bi to bila veljača bez mačaka i mačkara?!
Zamislite najsmješnije maskirane povorke, originalne maske, rasplesane sudionike pod maskama i njihove svakojake ludorije. Možemo se pretvoriti u što god želimo, a da nas pritom nitko ne smatra ĉudnim, jer mi smo likovi, uloge, maske. Kad je veljača nek je veseljača!
U povorci su strašne, smiješne, male i velike maske. Zovu ih raznim imenima, poput mačkara, maškura, pusta, fašenka, zvončara, baba, dida i ostalih. Uz ovo doba godine u našoj je zemlji vezano obilje naziva, različitih tradicija i izraza. Zajednički su im veselje, smijeh i ples. Na kraju se spaljuje ili pokapa velika lutka, „princ karnevala“.
Neka sve loše što je bilo u prošloj godini izgori s tim najvećim krivcem za sve nedaće!
Izrađivanje maske bilo je zanimljivo i čovjeku iz daleke prošlosti. Ovaj je motiv odmah zainteresirao i učenike šestih razreda Osnovne škole Julija Klovića iz Zagreba.
U uvodu smo se prisjetili visokog i niskog reljefa na već dobro poznatom primjeru glava s katedrale sv. Jakova iz Šibenika. Sjetili smo se plošno istanjene mase te načina oblikovanja u papir-plastici.
Učenici su u parovima najprije osmislili izgled maske. Izrezali su dijelove iz kartona, zalijepili ih i zatim obojili temperama. Pokazali su raznolikost odnosa oblika, materijala i njihove funkcije. Osim ljepilom, dijelove su spajali i spajalicama za papir pa se nisu trebali brinuti o čvrstoći svojih uradaka.
Analizirajući gotove radove, obratili smo pozornost na simetriju i asimetriju maski.
Maske su izložene na školskom panou te tako stvaraju ugođaj maskenbala, karnevala, poklada...