Obogatimo i ove godine svoje nastavne sate vođenom igrom – dramsko-pedagoškim aktivnostima koje uključuju čitav razred, baziraju se na metodama skupnog i suradničkog rada, a pritom svakog učenika postavljaju u situaciju aktivnog i iskustvenog učenja. Naravno, uz pregršt smijeha i zabave.
Za početak, cilj nam je što ugodnije, pozitivnije i s puno povjerenja u sebe i učenike zakoračiti u novu školsku godinu. Bit će zasigurno duga, ponekad opterećujuća, zahtjevna i nama i učenicima. Stoga učvrstimo svoju bazu, svoj odnos s učenicima te njihov međusobni odnos i komunikaciju. Uključimo u prvim satovima naših susreta sve učenike, dajmo im šansu da ih se čuje i vidi, odgovornost da čuju i vide druge.
Uz pomoć dramsko-pedagoških aktivnosti učenici postaju prisutni (ovdje i sada), postaju aktivni dionici procesa, osvještavaju sebe u prostoru, svoje tijelo i glas te sebe u odnosu s drugom osobom ili osobama u grupi. Involviraju se fizički i intelektualno, a cjelokupna vođena i postignuta dinamika suradničkog rada rezultira kohezijom i kvalitetnom energijom čitavog razreda. Naime, kao što smo već navodili u prijašnjim tekstovima u kojima smo predlagali korištenje dramsko-pedagoških igri i vježbi, svakom takvom pomnom biranom i osmišljenom aktivnošću ostvarujemo mnoge funkcionalne i odgojne zadatke; upoznajemo se bolje, zagrijavamo se, razgibavamo, razvijamo pozornost, koncentraciju, sposobnost zapažanja, osjećaj za ritam, otvaramo se i stvaramo povjerenje, prostor komunikacije i suradnje, razumijevanja i empatije, propitujemo emocije, ostvarujemo pozitivno ozračje u skupini. Nadalje, iznimno su važne i aktivnosti kojima se potiče izražavanje svojih uvjerenja, stavova, koje potiču kritičko mišljenje, vještine javnog nastupa i izražavanja te (samo)zastupanja.
U svim dramsko-pedagoškim igrama i vježbama učionica postaje mjesto slobodnog kretanja i zajedničkog rada, razmaknu se klupe i stolice, a aktivnosti uglavnom kreću iz kruga. Bez obzira na to poznaju li se učenici i već su godinama u istom razredu ili su na početku prvog razreda, kao početne aktivnosti možete izabrati igre s imenima.
Ime i osobina
Vjerojatno vam je poznata igra upoznavanja koja se vrlo često radi s novim grupama. Učenici sjede/stoje u krugu i svaki učenik kaže svoje ime te neku osobinu (vrlinu ili manu) s početnim slovom svoga imena (npr. Ja sam Ivan – iskren, Ja sam Mia – marljiva…). Učitelj/ica započne igru tako da kaže: „Ja sam (ime - osobina)“ i nastavi, „krenula sam u prvi, drugi… sedmi, osmi (možete dodati a, b, c) razred“. Učenik/ica s njene lijeve strane kaže svoje ime i osobinu te ponavlja ono što je rekla učiteljica, uključujući njeno ime i osobinu. Tako redom svaki učenik treba reći svoje ime i osobinu te navesti, počevši od učiteljice pa sve do sebe, sve učenike koji su u krugu prije njega. Primjerice, predstavili su se Ivan – iskreni, Mia - marljiva i Lucija – lukava te dolazi red na Petra. Petar govori: „Ja sam Petar – pametan i krenuo sam u 7. a razred s Ivanom iskrenim, Mijom marljivom i Lucijom lukavom." Za kraj učiteljica ponavlja sva imena s pripadajućim osobinama, pozdravlja sve učenike i zaželi im dobrodošlicu u novu školsku godinu.
Budući da je u ovoj igri potrebna velika koncentracija i pozornost, ako im je preteško, učenici mogu pomagati jedni drugima.
Osim toga, uputa učenicima može biti i da kažu ime i osobinu koju žele njegovati u ovoj školskoj godini ili neku svoju želju, odluku na početku školske godine, no također moraju koristiti prvo slovo svoga imena, npr. Ivan – igrati košarku, Mia – misliti kreativnije…
Hobi igra
Slična igra koja će svakako namamiti osmijehe na lica i osigurati dobru zabavu je Hobi igra. Učenici trebaju smisliti neki izmišljeni hobi čiji naziv počinje inicijalima njihova imena i prezimena. Primjerice, Sven Vidić – spašavanje vrana, Cvijeta Žanić – crtanje žirafa). U ovoj je igri poželjno da grupa – razred zajedno smišlja za svakog učenika izmišljeni hobi, a on prihvaća onaj koji mu se najviše sviđa. Pritom trebamo paziti da kroz šalu i smijeh ne dođe do vrijeđanja ili ruganja.
Ime tri puta
Učenici su u krugu, a u sredini je, za početak, učitelj/ica. Učitelj/ica treba izreći ime jednog učenika tri puta za redom, npr. Marko, Marko, Marko. Kada učenik čuje svoje ime, npr. Marko, treba reagirati i brže od nje, dok ona još govori, izreći svoje ime. Ako Marko ne uspije, ulazi u sredinu kruga i govori ime nekog drugog učenika, što brže, tri puta. U ovoj igri jako su zanimljive strategije kojih se učenici dosjete. Npr. biraju kraće ime, gledaju jednog učenika, a dozivaju drugog… Naizgled jako jednostavno, no u praksi i nije tako, a izrazito je zabavno.
Ja šapatom - ti glasno
Učenici stoje ili sjede u krugu. Učitelj/ica daje uputu. Svaki će se učenik prisjetiti nečeg što ga je razveselilo ovog ljeta, nečega što je otkrio, što je naučio, a što bi volio podijeliti s drugima. To će učiniti na neobičan način. Prvi će učenik/ica reći ono što želi podijeliti s drugima šapatom, zatim će pozvati nekog iz grupe da glasno ponovi to što je on rekao. Nakon što glasno ponovi ono što je čuo, pozvani će učenik šapatom reći što je njega razveselilo i pozvati sljedećeg da to kaže glasno. Nećemo dva puta prozivati istu osobu, a igramo dok svi ne dođu na red.
Ova igra potiče koncentraciju i slušanje te dijeljenje osobnog iskustva i osjećaja s drugima.
Potres
Učenike podijelite u grupe. U svakoj je grupi troje učenika. Jedan učenik ne pripada niti jednoj grupi. U svakoj grupi dva učenika/ice stvaraju kuću tako da su okrenuti jedan prema drugome i drže se za ruke stvarajući ispred sebe zatvoreni prostor. Treći je učenik stanovnik te kuće (nalazi se u kući – zatvorenom prostoru). Učenik koji nema grupu počinje igru postavljajući jedan od tri zadatka, odnosno naredbe: „Kuće mijenjaju stanare“ – znači da stanari ostaju na mjestu, a kuće traže drugog stanara, „Stanari mijenjaju kuće“ – kuće ostaju na mjestu, a stanari traže nove kuće te „Potres“ – sve formacije se razbiju i slažu se nove. Pri svakoj naredbi „višak“ sudjeluje u igri i traži svoju kuću, a onaj tko ostaje izvan grupe daje novu naredbu.
Ovu igru učenici jako rado prihvaćaju, a odlična je za opuštanje.
Ritam mašina - stroj
Učiteljica započne priču: „Jednom davno, upravo na ovom mjestu, u središtu naše učionice stajao je jedan savršeni stroj. I dugo je godina besprijekorno radio, bez kvara i bez prestanka, pravilno, u ritmu i skladu. Svi su bili oduševljeni ritmom i ljepotom koju je proizvodio. No, zbog neobjašnjivog razloga, u jednom se trenutku pregrijao i eksplodirao. Dijelovi stroja (dijelova je onoliko koliko je učenika u razredu, npr. 25) razletjeli su se na sve strane. Možda nećete vjerovati, ali svatko od vas je jedan dio tog stroja. Svatko od vas je važan i bez njega stroj ne funkcionira. Naš je zadatak da ponovno sastavimo stroj!“
Učitelj/ica daje uputu. U središnji dio ulazi učenik (tko želi) i počne proizvoditi jedan pokret i zvuk (ne riječ). I pokret i zvuk trebaju biti repetativni i moraju se moći ponavljati dulje vrijeme. Promatrajući prvog igrača, hvatajući i osjećajući početni ritam, intuitivno i spontano uključuju se, jedan po jedan, ostali učenici. Svatko proizvodi svoj pokret i zvuk koji se nastavlja na ritam ostalih „dijelova stroja“. Važno je da se uključe svi učenici i da dožive zajedništvo u stvaranju harmonične cjeline. Stroj se može usporavati i ubrzavati. Spontano učenici mogu krenuti u ubrzavanje zvuka i pokreta te na vrhuncu stroj ponovno može eksplodirati.
Nakon prvog netematskog, apstraktnog slaganja stroja, učitelj/ica može zadati temu stroja. U tematskom slaganju nije nužno da sudjeluju svi učenici, nego oni koji žele. Tako učenici mogu složiti tematski stroj ljeta, praznika, prijateljstva, škole. Mogu i sami predložiti kakav stroj žele složiti.
Iznimno je zanimljivo koje će pokrete i zvukove učenici birati kako bi dočarali slike pojedine teme. Nakon ove vježbe možete očekivati zanimljive uvide i razgovor. Pitajte ih kako su se osjećali, je li im bilo teško složiti stroj, što su primijetili u samom procesu, koje su zvukove čuli i jesu li različiti zvukovi npr. ljeta i škole ili prijateljstva i škole.
Zapetljavanje
Vježba se može raditi na više načina. Ponekad se kreće od slučajnog hvatanja za ruke, zapetljavanja i pokušaja raspetljavanja. No ako dogovorite princip hvatanja za ruke, raspetljavanje može biti uspješnije i sigurnije. Primjerice, svi stanu u krug i uhvate se za ruke te zapamte tko im stoji s desne, a tko s lijeve strane, tj. koga drže lijevom, a koga desnom rukom. Svatko u krugu naglas izgovori ime osobe sa svoje lijeve i desne strane. Na učiteljičin znak, učenici puste ruke svojih susjeda te počinju šetati po prostoru. Na ponovni znak moraju se zaustaviti te s tog mjesta uhvatiti za ruke one učenike koji su im bili s lijeve i desne strane s početka kruga. Stvorit će se jedan veliki zapetljanac. Učenici se surađujući moraju otpetljati, a pritom se čitavo vrijeme moraju držati za ruke.
Važna je napomena za vježbu da se otpetljavanje mora raditi izrazito polako i pažljivo kako se nitko ne bi povrijedio.
Moć suradnje i zajedničkog uspjeha koji osjete ako se pravilno raspetljaju stvara osjećaj velikog zadovoljstva, zajedništva i povezanosti. Ne uspije li otpetljavanje, nema očajavanja, neka im izazov bude pokušati ponovno.
Nadamo se da će vam naši prijedlozi dobro doći pri zagrijavanju i ponovnom povezivanju!
Sretno!
Literatura:
- Boal, A. (2009.). Igre za glumce i ne-glumce. Zagreb: HCDO – PILI-POSLOVI d.o.o.
- Vukosavljević, N. (2000.). Nenasilje? Priručnik za trening iz nenasilne razrade konflikta za rad s odraslima. Sarajevo: Centar za nenasilnu akciju
