Črčkarije na rubovima bilježnica i udžbenika mnogima su simpatična školska uspomena koja može otkriti poneku sklonost ili način na koji usvajamo nova znanja, ali najčešće ne govore puno. Črčkarije su uglavnom tek črčkarije, osim kada nastaju pod rukom zagrebačke ilustratorice i produkt dizajnerice Lane Hudine.
Lana Hudina je na vrlo originalan način, krenuvši od črčkarija koje su se pretvorile u „male ljude“ predstavila „Hrvatske izume“ vodeći se željom da ljude upozna s raznolikom izumima koje su Hrvati osmislili, a danas nam uvelike olakšavaju život. Predstavila je i svoj grad serijom ilustracija u boji koje aplicira na razne predmete stvorivši tako duhovite i simpatične suvenire, drage uspomene namijenjene turistima i stanovnicima Zagreba.
Čitavo sam školovanje, od osnovnjaka do faksa, nešto črčkala. Obično bi to bili čovječuljci, mali ljudi, koje bi stavljala u trenutni kontekst. Na jednoj se stranici tako mogao pronaći profesor za katedrom, na drugoj prijateljice na kavi... Takvi su mi jednostavni crteži postali stalni pratitelji koji su svima bili simpatični, nitko se njima nije naročito zamarao, a ja sam i dalje črčkala. Mali ljudi zapravo su jednostavni likovi predimenzionirane okrugle glave i trokutastog tijela. Lana ih personalizira duhovitim odabirom frizure i boje kose, trepavica, odjeće i okolne scenografije. Otpratili su me i na prvo radno mjesto, a onda sam odjednom shvatila da me sve više ljudi traži da im takvu, personaliziranu ilustraciju nacrtam za rođendan prijatelja ili neku drugu prigodu. Taj usputni hobi pokazao je mogućnost da postane posao i odlučila sam pokušati, otišla sam iz firme u kojoj sam radila i krenula u pustolovinu.
Od ideje do gotovog proizvoda – poduzetništvo u stanu
Središte pustolovine nalazi se u stanu Lanine obitelji. Na jednom se mjestu živi i radi. Posao u papučama koji ukućanima podjednako otežava i olakšava svakodnevicu. Bez podrške i konkretne pomoći obitelji sve ovo vjerojatno ne bi bilo moguće, objašnjava mlada umjetnica i poduzetnica pokazujući stol za crtanje, šalice, lončiće i majice s otisnutim ilustracijama, ali i pravi stroj za apliciranje gotove ilustracije na razne uporabne predmete. Čitav se krug, od ideje do gotovog proizvoda, nalazi u stanu smještenom u samom središtu grada. Shvatili smo da je tako najjednostavnije i najjeftinije, iako nije lako. Bilo bi lijepo nakon posla doći kući, skinuti cipele i sve zaboraviti, ali ne možeš imati baš sve.
Lanina ležernost prikriva onu uobičajenu dozu tjeskobne neizvjesnosti koja prati gotovo sve mlade, domaće poduzetnike. Iako „mali ljudi“ danas veselo mašu s polica i izloga brojnih trgovina, trebalo je pokucati na mnoga vrata i ne osvrtati se na odbijenice, da bi uopće dobila priliku predstaviti se široj publici. No, bila je uporna i jedna su vrata otvarala ona druga. Tako je danas, uz kolekciju „malih ljudi“, podjednako popularna i ona o hrvatskim izumima te ona s motivima Zagreba i Jadrana. Ilustracije Hrvatski izumi nastale su kao narudžba za jedan kalendar. Napravila sam ilustracije 12 naših izuma s izumiteljima te jednu bez izumitelja. Naravno, radi se o kravati.
Duhovite ilustracije hrvatskih izuma našle su se posvuda. Od kalendara, raznih uporabnih predmeta, gradskih murala pa do animiranog filma. Pokazalo se da upravo takav suvenir nedostaje. Popiti jutarnju kavu iz šalice s likom ležernog padobranca Fausta Vrančića ili Ivana Vukića koji poput pravog kauboja jaše na svom torpedu, pametan je turistički koncept koji nadilazi serijski otisnut suvenir.
Djetinjstvo kao inspiracija i igra
Na neki način spajam hobi i profesiju. Sviđa mi se da netko svakodnevno koristi ono što sam osmislila i važna mi je povratna informacija. Da se radi o produkt dizajnerici govore i predmeti na koje tiska svoje ilustracije. Među njima se ističe mali lončić koji podsjeća na djetinjstvo i staru, bakinu kuhinju. Izrađivala sam ilustraciju i materijale za jedan kongres poljoprivrednika. Tamo su trebali doći ljudi koji provode vrijeme u polju, na traktoru i bilo mi je besmisleno otisnuti im ilustraciju na šalicu koja im ne treba. Tako sam se sjetila lončića koji je s polja i iz starih kuhinja došao do radnih soba i dnevnih boravaka. To me baš veseli.
Dosluh s djetinjstvom Lani je od osobne i profesionalne važnosti. Važno joj je nastaviti se pretvarati da je čitava priča samo dječja igra. Ta igra skrivača za nju se pokazala dobitnom jer upravo je dosluh s djetinjstvom onaj tajni začin zbog kojega se njezini proizvodi toliko razlikuju od drugih. U tom se smislu rado i često sjeti svoje osnovne škole.
Čitav sam život u istom kvartu. Išla sam u Gundulićevu. Ne pamtim da sam tada sudjelovala u natječaju poput ovoga, ali znam da smo na satu likovnog vodili umjetničke dnevnike. Tražilo se da primjećujemo okolinu. Tako smo se dotaknuli i kiparstva i slikarstva i arhitekture. Također, odlazili smo u obližnji Etnografski muzej i Botanički vrt gdje smo satima sjedili na podu i crtali neki izložak, most ili nešto treće. Znam da je to na mene snažno utjecalo i na mnoge me načine odredilo. Šteta što takve prizore danas rijetko susrećem.
Na pitanje je li ikada pokušala ilustrirati dubrovačkog pjesnika čije ime nosi njezina škola, zamišljeno odmahuje glavom i kaže da bi to bilo zanimljivo. Važno je odmaknuti se od tih ozbiljnih lica iz prošlosti, pogledati sve to s neke druge, veselije strane. Svi su se oni sigurno i smijali i bili djeca. Takvima ih treba pokazati. Važno je i promisliti jer ako u čitavu priču ubacite nešto duhovito, na pravom ste putu.
O planovima mnogo ne govori.
Muči je što se uz 12 izumitelja nije našla baš niti jedna izumiteljica. Možda to u budućnosti dovede do jedne ženske kolekcije.
Uostalom, tko bi odolio ilustrirati slavnu Mariju Jurić Zagorku. Također, voljela bi zagrebačke i jadranske motive proširiti i upotpuniti s motivima ostatka zemlje. Nažalost, izostaje potražnja. Domaći turizam razvija se sporije od mogućnosti njezine kućne proizvodnje. No, ona ne žuri, što toplo preporuča svima koji se žele okušati u dizajnu i umjetnosti.
Važno je ne juriti za nekim instant uspjehom. Imate li ideju i čini li vam se genijalna, iskušajte je na prijateljima i okolini. Poslušajte njihove utiske. Ako ste to napravili i sigurni ste da je baš ta ideja ona prava, budite uporni. To većini nedostaje. Jedna, dvije ili pet odbijenica ne znači da se šesta vrata ipak neće otvoriti.
Znači, ako i ne osvojite nagradu, ne znači da to što ste smislili nije dobro. Razmislite što dalje možete s time učiniti.
Za sam kraj još jednom se osvrće na obiteljski posao. Nije lako uvijek biti pun optimizma i zato je odlično raditi u timu. Kad jedan posustane, drugi je tu da ga podigne, ali važno je da svi znaju koji je njihov posao. Svoj tim nisam dugo tražila, pronašla sam ga kod kuće i od malenog hobija, koji je počeo kao odsutno črčkanje po papiru, danas mogu živjeti. Skromno, ali veselo i djetinjasto. Baš po mojoj mjeri.
Zavirite u Lanin svijet na stranici www.duckass.net.
