Duže noći, manje sunca. Bezvoljnost se kišom hrani. To su stigli ti jesenji, tužni, tihi, sivi dani.
Kako pobijediti tugu zbog odlaska ljeta? Kako se pripremiti za naporne poslovne i školske obaveze?
Najvažniji savjet: ne zatvarajte se u kuću. Jesenji su dani stvoreni za šetnje šumom. Šumski plodovi samo su izlika za boravak u prirodi. Branje kestena nam je manje važno od ugodnog tumaranja šuškavom šumom. Još ako se što i nabere, odlično!
Uz tumaranje i skupljanje plodova uvijek se može i uzgred ponavljati gradivo. Sjećam se kako stariji sin nikako nije mogao pohvatati razliku između rodbine i svojte (tada se svojta još učila u školama). Par smo sati štapovima razgrtali lišće i usput razgovarali o tome. Na kraju dana dok su kesteni pucketali u pećnici znalo se tko je rođak, a tko nije. I dan danas sin se s nostalgijom sjeća te šumske avanture.
Hladniji dani zovu i na veću bliskost. Iskoristite zajedničko pečenje kestena da uz topli čaj, za odrasle može i kuhano nešto „drugo“, podijelite svoje uspomene s djecom.
Naša djeca često nisu sklona časkati o prošlim danima sa svojim roditeljima, ali po mojem iskustvu, u ovakvoj su atmosferi puno pristupačniji. Tada vole slušati o vremenima bez centralnog grijanja, o ledenim sigama na prozorima i danima bez računala i mobitela.
Zagrnite se dekicama i strpljivo slušajte njihove naivne poglede na svijet. Poslušajte njihove priče, probajte ih iz šale malo i zaplašiti kakvom pričom o nadnaravnim bićima. Djeca to jako vole. Naravno, važno je ne pretjerati jer njihova je mašta nemjerljiva.
