“U okruženju personaliziranog učenja, učitelji nisu više čuvari znanja koji temelje nastavu na standardnom kurikulumu jedne razine. Umjesto toga, uloga učitelja postaje upravljanje izvorima i potporama koji su potrebni učenicima, u trenutku kada su im potrebni, radi ovladavanja znanjem. U učionicama personaliziranog učenja, učitelji dnevno usklađuju nastavu – katkad čak i češće – prema utvrđenim pojedinačnim potrebama umjesto da stvaraju složene nastavne planove danima unaprijed.”
Jenkins S. Williams i drugi, The Shifting Paradigm of Teaching
Dok obitelji, zajednice, roditelji, učitelji i učenici detaljno raspravljaju o tome kako preobraziti škole radi bolje pripreme svakog učenika za budući uspjeh, mnoge škole primjenjuju modele personaliziranog učenja kako bi, istodobno, najbolje zadovoljili jedinstvene potrebe svakog učenika i pripremili sve učenike za cjeloživotni uspjeh.
Pravi su učitelji oduvijek tražili način za uskladiti svoje poučavanje s posebnim potrebama svakog učenika - pružajući naprednim učenicima mogućnosti da “kopaju” dublje po zadatku, odnosno dajući dodatnu potporu ili izmijenjen zadatak učenicima s poteškoćama u svladavanju zadaće.
Međutim, u razredu od 20 do 30 učenika postalo je jednostavno nemoguće pristupiti svakom učeniku na takav način, na svakom satu, svaki dan s jednim učiteljem i jednim udžbenikom.
Vrijeme je za osnaživanje učitelja kako bi personalizirali učenje. Danas, zahvaljujući novim idejnim projektima, alatima i pristupima, učitelji mogu omogućiti svakom učeniku snažno iskustvo personaliziranog učenja, koje oni smatraju osnažujućim i motivirajućim.
U modelima personaliziranog učenja, uloge učitelja važnije su nego ikada prije dok oblikuju prilagođene pristupe, a njihova se stručnost cijeni i poštuje. Zapravo, mnogi učitelji objašnjavaju da je jedan od najvećih probitaka personaliziranog učenja taj što im potvrđuje smisao njihova zvanja.
Učitelji daju prednost personaliziranom učenju zbog sljedećih razloga:
- stvaranja snažnije povezanosti s učenicima jer provode više vremena upoznavajući svakog učenika i njegovu/njezinu snagu, ciljeve i interese;
- usredotočeni su na istraživanje s ciljem da saznaju kako učenici uče najbolje;
- imaju više vremena svakog dana tako da mogu komunicirati i surađivati jedni s drugima, propitivati i osmišljavati najbolje načine rada;
- postaju kreativniji u oblikovanju kurikuluma i pouke;
- mogu provesti više vremena radeći pojedinačno i u manjim skupinama s učenicima;
- potrebno im je manje vremena za pripremu učenike za važne testove o kojima im ovisi budućnost, dok više vremena djeluju kao vodiči i mentori učenicima dok uče;
- pomažu učenicima da bolje razumiju sami sebe i svoje buduće ciljeve;
- imaju više mogućnosti da unaprijede vlastite sposobnosti kao učitelji i da surađuju s ostalim učiteljima.
Kroz iskustva kolega učitelja, u svojoj knjizi Tapping the Power of Personalized Learning James Rickabaugh ističe potencijal personaliziranog učenja sposobnoga korjenito promijeniti rezultate učenika.
“Poučavanjem u zajednici gdje se primjenjuje personalizirano učenje, primjećujemo da je naš pomak u učenju uvelike pomogao učenicima kojima omogućujemo uključivanje u razvijanje projekata, određivanje ciljeva i upravljanje vremenom dok oni rade na postizanju svojih osobnih ciljeve. Pomaknuli smo izobrazbu ‘izvan udžbenika’ zakoračivši u 21. stoljeće učeći personaliziranu uporabu tehnologije. Stručno surađujući i planirajući, učitelji rade zajedno u timovima kako bi se usredotočili na uporabu tehnologije u našoj svakodnevnoj nastavi i učenju. Učenici su upoznati s važećim konceptima, važnim i zanimljivim svakom pojedinom učeniku. Te nam mogućnosti dopuštaju da kao učitelji poštujemo naše učenike i povežemo se s njima ne samo na akademskoj nego, isto tako, na društvenoj i emocionalnoj razini. Odatle možemo pristupiti njihovim pojedinačnim akademskim i društvenim potrebama, kao što su javni govor, organiziranje i samomotivacija. Učenje tih vještina pomaže učenicima da postanu samouvjereni, produktivni i svjesni onoga što je potrebno poduzeti da bi postali uspješni.”
Personalizirano učenje zahtijeva od učitelja da doista promijene način na koji razmišljaju o nastavi i učenju tako da im se dopusti da uče i razvijaju se kao stručnjaci zajedno sa svojim učenicima. Na stručnom skupu održanom lani u San Antoniju u Texasu (iNACOL Symposium 2016), četvero učitelja i Springpoint – nacionalna organizacija koja potpomaže učitelje stvaranjem novih i inovativnih modela namijenjenih srednjoj školi – podijelili su iskustva nastave u personaliziranim školama. Razmišljajući o brojnim srednjim školama diljem Amerike, učitelji su kazali: “Način na koji smo radili u srednjim školama nije bio dobro odrađen”, i zapitali se, “Što možemo učiniti drukčije?”
Učitelji su se bavili pitanjima poput ovih:
- Kako mogu zadovoljiti potrebe svakog od svojih učenika?
- Kako se mogu uskladiti i učiti, te nastaviti učiti, da bi se bolje približio potrebama svojih učenika?
- Kako ću učenicima omogućiti uključivanje u razvijanje projekata, određivanje ciljeva i upravljanje vremenom u tome što i kako uče?
- Kako ću znati što je stečeno znanje, i na koji način će ga oni iskazati?
- Kako ću odgovoriti na reakcije svojih učenika u procesu učenja?
Jedan je učitelj ispričao kako se u početku borio da odustane od kontrole i dopusti svojim učenicima da uzmu vlastiti smjer. Drugi je podijelio strategiju komuniciranja s roditeljima koji možda nisu upoznati s tom vrstom sustava. Tijekom rasprave učitelji su iskreno razmišljali o tome kako su se razvijali zajedno sa svojim učenicima u tim novim i inovativnim modelima.
“Personalizirano učenje pomaže nama učiteljima da naučimo kako se razvijati, slušati reakcije učenika o procesu učenja i preusmjeriti pažnju na model utemeljen na kompetencijama.”
Pristup utemeljen na kompetencijama izazov je svakom članu školske zajednice da razvije povjerljiv odnos usmjeren k učenju.
Jamie Pekras-Braun učiteljica je prvog razreda u kalifornijskoj školi personaliziranog i miješanog učenja u Thriveu. Pri koncu svake školske godine, učenici iz osnovne i srednje škole održavaju skupne sastanke na kojima razmatraju postignuća njihovih ciljeva glede pismenosti, računanja i društvene osjetljivosti; ispituju svoj rad kao pokazatelj napretka prema postavljenim ciljevima, i određuju nove korake.
Sastanci između roditelja i učitelja zamijenjeni su sastancima koje vode učenici (Student Led Conferences /SLC/) Učitelji pripremaju okvirne dokumente: program rada, alate za postavljanje ciljeva i mišljenje, te zajedno rade s učenicima koji će voditi sastanak sa svojim roditeljima i učiteljima. U SLC-u učenici raspravljaju s roditeljima i učiteljima. Roditelje upoznaju o tome kako su izabrali svoje vlastite ciljeve i imali prigodu razmisliti o svojim jakim i slabim stranama.
Dopuštajući učenicima da vode razgovor o učenju, i omogućivši im da to čine uspješno, Jamie opisuje napredovanje svojih učenika koji počinju sa samopromatranjem i promišljanjem o svojem napredovanju jezikom koji otkriva da su odgovorni za vlastito učenje.
Jamie priča o jednom od svojih najsramežljivijih učenika na početku godine na njegovu prvom roditeljskom sastanku koji su vodili učenici:
“Bilo je jasno da mu je neugodno i da je iznimno nervozan. Mrmljao je i nerazgovijetno čitao. Bila mu je potrebna potpora učiteljice da okonča sastanak. No, od svojeg trećeg SLC sastanka nekoliko mjeseci poslije, vodio je sastanak potpuno samostalno. Njegovi su roditelji sa suzama u očima slušali njegov govor pun pouzdanja. Svaki je učenik sposoban ovladati vještinama držanja govora o svojem vlastitom učenju.”
Izvor:
http://www.gettingsmart.com/2017/03/what-does-personalized-learning-mean-for-teachers/
