Polazim od osobnog iskustva. Često na početku petog razreda postavim pitanje učenicima „Što mislite koji je najvažniji nastavni predmet? Većinom se na prvom mjestu nekako uvijek nađu Hrvatski jezik, Matematika, pa Povijest, Geografija, predmeti s većom satnicom, predmeti koji su naizgled stvarno „važni“. A onda se uvijek u razredu nađe netko tko da pravi odgovor, kako su svi predmeti jednako bitni, sa zaključkom da se mnogo toga što smo naučili na jednom nastavnom predmetu može primijeniti i u drugim nastavnim predmetima te se tako znanje proširi i obogati novim sadržajem. Svi nastavni predmeti, a pogotovo kada se isprepleću pridonose sazrijevanju svake osobe. Likovna kultura, iako polazi od vizualnih i likovnih elemenata, uvijek je imala čvrstu poveznicu gotovo sa svim nastavnim predmetima kroz poticaje za kreativno stvaranje i izborom motiva, propitujući tako sebe, druge, svijet oko sebe, svoj identitet, identitet drugih osoba, identitet društva, nacionalni i multikulturalan identitet.

Ugledni hrvatski pedagog Davorin Trstenjak (1848. – 1921.) iz Lović Prekriškog, mjesta u vivodinskom kraju, uzviknuo je: „Tko nije bio na Loviću Prekriškom, taj se nije nagledao hrvatske ljepote!“ Taj povik i dan-danas stoji urezan u drvenu ploču na brdu podno crkve sv. Lovre. Škola u Lović Prekriškom nema više djece i pretvorena je u centar za posjetitelje poučne staze „Gdje voće zri“. Naveden je ovaj primjer kao uvod u likovne zadatke natječaja i njegova je sažeta okosnica.

Ushićeni Trstenjakov povik: „Tko nije bio na Loviću Prekriškom, taj se nije nagledao hrvatske ljepote!“ simbol je ljubavi prema djeci, mještanima, svom kraju, zavičaju i svojoj domovini. Lović Prekriški mjesto je pripadanja, djedovina, domovina, prostor osobnog i nacionalnog identiteta.

Učitelj i pisac Davorin Trstenjak, važna ličnost prošlosti, osoba koja je sudjelovala u životu svog zavičaja, i danas je svojim radom i djelom vodilja novim generacijama. Napuštena škola koja je dobila novu funkciju. Nekada je to bilo mjesto poučavanja, razredi su imali svoje lice, zajedničku igru i učenje, svoju osobnost i zajedništvo, a možda i svoju zastavu. Takvih krajeva i raznolikih priča uistinu ima u svakom kutku naše prelijepe domovine. Upravo je likovni natječaj „Predstavljam se svijetu“ mogućnost prikazivanja bilo kojeg hrvatskog zavičaja s običajima i njegovim ljudima.

Izradite i darujte suvenir s lijepim citatima poput navedenog povika. Osmislite plakat „Moj zavičaj“, dizajnirajte naslovnicu knjige omiljenih hrvatskih pisaca, portretirajte važnu osobu svoga kraja, grada i domovine. Opiši svoj razred izradom zajedničke zastave.

Kako osmisliti zadatak izrade zastave? Zastava kao obilježje osobnog ili zajedničkog identiteta zajednički je rad cijelog razreda. Taj zadatak sadrži tehniku zajedničke izrade na velikom formatu platna tehnikom boje za tekstil, tempere, flomastera te šivanja različitih materijala, stvaranja patchworka ili otisaka matrice na platnu kroz proučavanje elemenata naše hrvatske zastave. Profesori likovne kulture koji su ujedno i razrednici imaju zanimljivu međupredmetnu temu i za sat razrednog odjela.

Važne književnike, slikare, znanstvenike, umjetnike, sportaše, učitelje (naravno misli se i na velike žene tih zanimanja) možete također potraži u knjigama, na internetu i starim fotografijama, a možda vaša škola ili ulica nosi njihovo ime.