Procjena je ključna vještina koja omogućava učenicima da kritički analiziraju informacije, donose zaključke i razvijaju samopouzdanje. U nižim razredima osnovne škole, razvijanje ove sposobnosti pozitivno utječe na učenikovo učenje i osobni razvoj.
U razvoju sposobnosti procjene važno je stvaranje okruženja u kojem se učenici osjećaju sigurno izražavati svoje misli i stavove. Učitelji potiču otvorenu komunikaciju i dijalog, omogućujući učenicima da izraze svoja mišljenja i argumentiraju ih. Aktivnosti poput grupnih rasprava, debate ili razmjene mišljenja o različitim temama mogu biti korisne.
Jedan od načina za poticanje sposobnosti procjene usmjeravanje je učenika na kritičko mišljenje. Otvorena pitanja koja potiču razmišljanje izvan okvira, primjerice: „Što mislite o...?“ ili „Kako biste to drukčije riješili?“ potiču učenike da, umjesto pasivnog primanja informacija, analiziraju i prosuđuju.
Prikazivanje stvarnih primjera i scenarija iz svakodnevnog života pomaže učenicima da povežu teorijska znanja s realnim situacijama. Ovi primjeri mogu uključivati jednostavne situacije poput izbora između različitih igara, primjene pravila igara pa sve do procjene sigurnog prijelaza ulice ili korištenja slobodnog vremena.
Igranje igara koje zahtijevaju donošenje odluka i procjenu situacija može značajno doprinijeti razvoju ovih vještina. Igre poput Mlina, šaha ili strateških igara potiču učenike na razmišljanje unaprijed i procjenu posljedica svojih odluka. Ove aktivnosti također mogu pomoći u razvoju socijalnih vještina i suradnje među učenicima.
Kroz igru djeca uče matematičke odnose od najranijih dana. Učenici se susreću s pojmovima mjerenja duljina, vremena, mase i tekućine. Učenici procjenjuju u različitim okolonostima. Mogu procijeniti na temelju realne situacije, primjerice, procijeni koliko je koraka potrebno od mjesta na kojem se nalaziš do ploče. Moguće je procijeniti na temelju dotad usvojenog znanja, primjerice, procijeni kolika je udaljenost od Zagreba do Splita. U nastavi TZK učenici su izloženi procjeni na svakom satu (procijeni brzinu svog kretanja pri izvođenju trčanja sa zadatkom optrčavanja prepreke; procijeni jačinu odskoka pri skoku uvis…). Učenici često rade višestruke procjene u igrama loptom: kojeg učenika će najlakše pogoditi, pod kojim kutom mora baciti loptu, hoće li dodati loptu nekome tko je u boljoj poziciji za gađanje…
Unatoč svakodnevnoj izloženosti učenika procjenama, potrebno je raditi na samoprocjeni njihovih sposobnosti i vještina, njihovih učinaka i napretka.
Povremeno sa svojim učenicima organiziram tzv. zabavni sat na Satu razrednika. Riječ je o vrlo jednostavnoj igri izvlačenja olovaka uguranih u obruč ljepljive vrpce. Učenici u skupinama procjenjuju koju olovku, s koje pozicije i kojom brzinom mogu sigurno izvući, a da se ostale olovke ne sruše i obruč ne dotakne podlogu (slika 1). Ova igra uvijek izazove mnogo veselja.
Sljedeća igra temelji se na procjeni preciznih i pažljivih pokreta nogu. Djeca moraju obuzdati svoju želju za brzim uspjehom i umjesto toga koristiti se kontroliranim, polako izvedenim pokretima da bi uspješno povukli čašu s vodom tako da se voda ne prolije.
- Priprema igre: Na podu se razvuče toaletni papir, a na njegovu kraju postavi se čaša do vrha napunjena vodom. Čaša treba biti stabilna, ali i izazovna, jer djeca moraju vrlo pažljivo upravljati pokretima stopala kako bi je dovukli.
- Cilj igre: Djeca se moraju koristiti samo svojim nogama (stopalima) da privuku čašu prema sebi, vodeći računa o tome da se voda ne prolije. U slučaju da se voda prolije ili papir postane vlažan povlačenje čaše bit će onemogućeno (slika 2).
U igri „Tko će prije napisati?“ učenici pojedinačno odbacuju balon u zrak i za to vrijeme piše zadanu riječ/rečenicu. Da bi mogli pisati i istovremeno odbacivati balon, moraju procijeniti jačinu udarca i smjer kretanja balona te za to vrijeme napisati slovo. Ova je igra vrlo zahtjevna i zabavna. Učenici su tijekom igre uočili da im je veliki izazov napisati svako sljedeće slovo iza prethodnoga jer je balon zbog neusklađenih pokreta letio u stranu. Ipak, upornošću i preciznošću uskladili su ruke i napisali riječ. (slika 3).
U posljednjoj igri zalijepi se plastična čaša uz rub školske klupe. Zadatak je gurnuti lopticu s drugog kraja školske klupe i smjestiti je u čašu. Igrom se vježba preciznost, procjenjuje se snaga kojom je potrebno gurnuti lopticu i smjer kretanja loptice da bi se ispunio zadatak. (slika 4).
Učenje učenika samoprocjeni može im pomoći da postanu svjesni vlastitih odluka i njihovih posljedica. Učenici su vrednovali sve aktivnosti i rangirali ih prema zahtjevnosti. Objasnili su svoj izbor – što im je bilo najteže, što najlakše i zašto.
Iskustvo s mojim razredom pokazuje da je učenicima bilo najteže odgovoriti na pitanja koja su zahtjevala objašnjenje zašto su uspjeli izvesti vježbu ili zašto se neki dio igre dogodio na određeni način. Najčešće su odgovarali: „Meni je to lako, ne znam, ide mi.“, „Ovo mi je bilo teško, jer to ne mogu.“... Ipak, razgovorom smo zajedno zaključili da je za svaku vještinu i sposobnost potrebna vježba, jer na pogrešnim procjenama učimo i prilagođavamo se u svakom novom pokušaju.
Razvijanje sposobnosti procjene kod učenika nižih razreda osnovne škole ključno je za njihov budući uspjeh u učenju i svakodnevnom životu. Učitelji, roditelji i zajednica mogu zajedno raditi na stvaranju poticajnog okruženja koje promiče kritičko mišljenje, samopouzdanje i odgovornost. Na taj način učenici će se pripremiti za suočavanje s izazovima budućnosti s jasnim i preciznim sposobnostima procjene.
IZVOR: Ideje za igre preuzete su s interneta.
