Dolazi vrijeme kada je veselje na vrhuncu i kada dobar osjećaj, sreću i radost života želimo prenijeti u svoje domove, škole i na ulice. Svi ćemo se složiti, proslava bez boja bila bi osiromašena.
U doba adventa, Božića i Nove godine djeca mogu osjetiti svu snagu simbolike boja, istražiti njihovu asocijativnu ulogu i najsnažnije u svakodnevnom životu uvidjeti koliko su boje moćno, tiho, umirujuće i blagotvorno sredstvo.
Paleta je prepuna crvene, plave i bijele. U ovo vrijeme crvena ima veliku ulogu kao boja sreće, veselja, bogatstva i blagostanja. Plava, hladna boja, upravo u ovo doba godine pojačava osjećaj zime, mirnoće i bajkovitosti, a akromatska bijela stvara dojam čistoće i beskonačnosti. Ostale kromatske boje Sunčeva spektra pružaju dojam velikog veselja, radosti i slavlja.
Škole postaju male radionice u kojima se svi udružimo u stvaranju mnogobrojnih ukrasa. Na satovima likovne kulture i na likovnim aktivnostima neizostavna je izrada božićnih i novogodišnjih ukrasa, kao i na satovima razredne zajednice te u učeničkim zadrugama.
Pojam obrta i zanatstva također dolazi u prvi plan, jer treba izraditi barem deset puta pet jednakih novogodišnjih ukrasa, a sve to uz zajednički rad, strpljenje i slogu.
U konačnici, više jednakih stvari u zajedničkoj priči stvara dojam jedinstva i harmonije.
Postavlja se pitanje koliko se treba odmaknuti od šablona i kiča ? Mi profesori likovne kulture kao stvaraoci estetike adventskog i božićnog ugođaja uvijek ćemo biti protiv šablonskog ukalupljivanja i kiča, pa i u ovo blagdansko vrijeme to nastojimo predočiti svojim učenicima, kao i ostalim posjetiteljima naših školskih prostora. Dobra je likovna lekcija, ali i prava estetska životna škola učenicima na primjerima božićnih ukrasa predočiti razlike između kiča i umjetnosti. Kiču pribjegavaju mase ljudi, to je površna umjetnost, manje vrijedno stvaralaštvo, dopadljivo jer ima likovne karakteristike, ali bez umjetničke vrijednosti. U ovo doba kič možda najviše dolazi do izražaja jer je teško odoljeti stereotipnim anđelima, umjetnim girlandama, kićenim adventskim vijencima, božićnim ukrasima, šljokicama, lampicama, raznim novogodišnjim ukrasnim proizvodima koji zapravo imitiraju umjetnost, ali su dopadljivi, pristupačni i u masovnoj proizvodnji i potrošnji vrlo dostupni. Premda, možda je samo u ovo doba taj kič i opravdan jer je dio nezaustavljiva masovnog estetskog slavlja. A gdje je masovnost, neizbježan je i kič. U moru svjetlećih lampica po našim ulicama i gradovima može se vidjeti kako su negdje umjerenost i estetika na visokoj razini, dok su drugdje izmakle kontroli.
Nekad je jedna upaljena svijeća obasjavala svu sreću božićnoga doma, a danas nisu dovoljni metri i metri svjetlećih lampica kao da se bojimo prigušene romantike i mirnoće u svom domu i u sebi.
Evo nekoliko likovnih primjera, a zasigurno znam da su sve hrvatske škole u ovo doba postale kuće iz bajke.
OŠ Grabrik u Karlovcu pohađa oko 360 učenika u predmetnoj nastavi. Dakle, mnogo malih ruku koje u adventsko vrijeme zajedno ukrašavaju prostore škole. Tada uz kreativni potencijal razmišljamo kako što više reciklirati te od postojećeg materijala stvoriti estetska rješenja. Tako je sva ona nepotrebna dokumentacija koja završi u stroju za rezanje papira iskorištena za izradu božićnih ukrasa. Izrezane papire jednostavno smo oblikovali u kugle i oblijepili crvenom trakom. Na isti način izrađeni su i snjegovići. Trake iz stroja za rezanje poslužile su nam i u izradi golema plašta za božićnu priredbu. Naši su nam domari izradili drvene borove koje obljepljujemo i ukrašavamo raznim recikliranim materijalom – kuglicama od papira, najlonskim folijama te adventskim vijencima izrađenima od tuba toaletnog papira, spojenima u šesterokute, obojenima u bijelo i ukrašenima raznobojnim trakicama.
Kad se male ruke slože, čarolija ne može izostati.
U ovom slučaju, fotografija ne može predočiti adventski ugođaj, jer prikazuje samo djelić naše romantike.
