U nastavi povijesti slikovni izvori mogu se koristiti kod svih uzrasta učenika. Lako su dostupni jer se nalaze u svim udžbenicima. U novije vrijeme izdavačke kuće nude pristup i svojim digitalnim obrazovnim sadržajima. Na internetu postoje javno dostupne zbirke slikovnih izvora, a do nekih se može doći u suradnji s muzejima i galerijama. Također, postoje izvori koji su tiskani, primjerice plakati, katalozi izložbi, časopisi i monografije. Iako se sa slikovnim izvorima svakodnevno susrećemo u nastavi, njihovo korištenje zahtjeva pažljivo planiranje. Nastavnik treba poučiti učenike da se slikovnim izvorima pristupa na kritički i analitički način. Cijeli proces poučavanja treba se voditi pomoću dobro osmišljenih pitanja što iziskuje dodatnu pripremu i vrijeme. Sve navedeno pred nastavnika stavlja niz izazova, no uz pravilan rad rezultati ne izostaju te se ostvaruje svrha povijesti kao nastavnoga predmeta.(1) Za početak, treba poznavati obilježja slikovnih izvora te njihove prednosti i ograničenja. Slike i fotografije najčešći su slikovni izvori koje koristimo u nastavi.

No slike imaju ograničenja kao povijesni izvori. One mogu prikazivati ljude ili događaje koji nam nisu poznati. Vrlo su selektivne jer češće prikazuju bogate od siromašnih. Umjetnik može manipulirati sadržajem iz različitih razloga, primjerice iz političkih ili vjerskih motiva. Neki izvori, poput karikatura, koriste humor ili satiru pa je potrebno dekodirati njihovo značenje. Iza portreta se, primjerice, krije namjera da se osobu prikaže na određen način, a detalji na slici često kriju simboličko značenje. Poznajući te nedostatke, možemo im doskočiti. Prema Peteru Burku portreti ne bilježe društvenu stvarnost već iluziju, svojevrsni performans. No iz toga razloga nude neprocjenjive dokaze za povijest promjena sustava vrijednosti ili mentaliteta.(2)

Današnje doba mnogi smatraju vizualnom erom. Svakodnevno ju doživljavamo na različite načine: putem tiskanih slika u novinama, časopisima i knjigama, pokretnih slika na televiziji ili sadržaja na internetu. Vizualno doba započelo je izumom fotografije u prvoj polovini 19. stoljeća. Suvremenici su bili oduševljeni preciznom slikom okoline, a fotografiju su smatrali jednim od najvećih izuma. Fotografiranje je u početku bio spor i nespretan proces, ali bio je fleksibilniji i jeftiniji od slikarstva. Kako se postupak tehnički poboljšavao, a fotoaparati postajali manji i jednostavniji, povećala se njihova upotreba kao i raznovrsnost motiva koji su interesirali fotografe. Za razliku od prijašnjih fotografija za koje se poziralo, sve su prisutniji spontani trenutci. Također, fotografije su postale jeftinije i dostupnije većemu broju ljudi. Za razliku od umjetničkih portreta iz ranijih razdoblja, koji su prikazivali bogate slojeve društva, sve su prisutniji postali prikazi života običnih ljudi.

Iako se na prvi pogled čini da su fotografije najtočnije od svih primarnih izvora te da realno prikazuju stvarnost, ipak nisu. Nastaju na temelju brojnih faktora, uključujući namjeru fotografa, potrebe korisnika, interpretaciju publike i tehničke opremljenosti. Njome se, s obzirom na njezinu svrhu, može manipulirati javnošću. Primjerice, autor može namjerno ili nenamjerno manipulirati zapisom događaja. On bira sadržaj te izostavlja ili naglašava njegove dijelove. Fotografije djeluju na emocionalnu reakciju publike i pridavanje značenja prikazima, odnosno događajima. Svaku je fotografiju potrebno pročitati i interpretirati, a interpretirati se može na različite načine. Zbog toga mnogi povjesničari svoja istraživanja temelje na pisanim izvorima, dok slikovne izvore koriste kao ilustraciju. No unatoč ograničenjima, fotografije nude niz koristi za bolje razumijevanje prošlosti. Kao i ostalim vrstama primarnih izvora, treba im pristupiti kritički.

Prema Keithu Bartonu (3) postoje četiri razloga za korištenje povijesnih izvora u razredu, a objašnjeni su u nastavku. Svaki od njih podrazumijeva određen način poučavanja i učenja. Stoga je važno pažljivo planirati nastavne aktivnosti s obzirom na svrhu korištenja izvora i ciljeve koje želimo postići.

• Ilustracija i motivacija: Najjednostavnija je i najčešća upotreba slikovnih izvora u nastavi ilustracija povijesnih sadržaja kako bi se učenike zainteresiralo i motiviralo. Tako povijesni udžbenici uz tekstualni dio uvijek imaju slikovne priloge poput karata, fotografija, slika artefakata, grafičkih prikaza i sl. Te povijesne izvore nastavnik uvijek može nadopuniti dodatnim izvorima po izboru. Učenici lakše razumiju povijesna razdoblja ako ih vizualiziraju.
• Povijesno istraživanje: Svrha koja učenicima najbolje približava rad povjesničara upotreba je slikovnih izvora u povijesnim istraživanjima. Učenici na temelju pitanja donose vlastite zaključke. Time se aktiviraju misaoni procesi višega reda jer učenici moraju procijeniti različite izvore te donijeti smislene odgovore. Korištenje izvora kao dokaza za donošenje zaključaka o povijesnim pitanjima važno je za usvajanje ne samo povijesnoga znanja već znanja o istraživačkome radu i metodama onako kako to rade znanstvenici.
• Interpretacija izvora: Neki povijesni izvori, kao npr. važna umjetnička djela, bogati su značenjem te ih koristimo za interpretaciju. Takvi se izvori mogu koristiti i za motivaciju i za istraživački rad, no u smislu interpretacije od učenika se očekuje da se odmaknu od pogleda izvana i proniknu u značenje poruke koju autor izvora želi prenijeti. Npr. učenici tad sagledavaju kako korištenje boje i teksture utječe na osjećaj koji slika prenosi, koja je uloga svjetla i sjene ili kako su prikazani detalji na slici i sl. Za razliku od prethodnih dviju svrha, pri interpretaciji izvora od učenika se očekuje prethodno znanje o temi ili povijesnome razdoblju, odnosno razumijevanje konteksta nastanka izvora. Što pod tim podrazumijevamo? Povijesni se kontekst, u tehničkome smislu, odnosi se na društvene, vjerske, ekonomske i političke uvjete koji su postojali tijekom određenoga vremena na određenome prostoru. To su detalji vremena i mjesta zbivanja koji nam omogućavaju tumačenje događaja iz prošlosti. Bez konteksta ne možemo sagledati širu sliku povijesnih zbivanja već samo neke njezine dijelove.(4)
• Analiza izvora: Ovo je jedan od češćih načina korištenja povijesnih izvora pri čemu se od učenika traži da identificiraju autora, svrhu izvora te njegovu pristranost ili pouzdanost. Ovakav tip vježbi služi za razvoj povijesnih vještina, no neki ga britanski autori kritiziraju. Zamjerke možemo sažeti na sljedeće: izdvajanjem izvora iz konteksta izostaje dublje učenje; motivacija učenika te uvid u povijesno istraživanje.(5) Naime, rad povjesničara ne počinje analizom izvora, nego problemom koji žele istražiti. Nakon postavljanja istraživačkoga pitanja povjesničari traže izvore koji će im pomoći dati odgovor. Stoga, pristranost i pouzdanost izvora možemo utvrditi samo istraživanjem i postavljanjem pitanja, odnosno upotrebom izvora kao dokaza. Zbog toga pojmovi određivanja korisnosti i ograničenja izvora bolje odgovaraju svrsi, a analiza izvora ima smisla samo ako je kombinirana s povijesnim istraživanjem.(6)

Postoje mnoge tehnike za učinkovito korištenje slika u nastavi. Za početak je potrebno provesti neke predradnje:

• odlučiti koje povijesne koncepte izvorom razvijati
• pažljivo odabrati izvor; slika ili fotografija treba biti relevantna i usklađena s predmetnim kurikulumom ili nastavnim planom i programom
• istražiti sliku: poznavanje podrijetla i konteksta izvora omogućava nastavniku da postavi dobra pitanja i predstavi učenicima informacije potrebne za rad s izvorom.(7)

Potom treba slijediti nekoliko ključnih koraka. (8)

1. Predstavljanje slike učenicima: Prilikom prvoga predstavljanja slike učenicima je potrebno dati osnovne informacije o djelu, kao što su naslov, opis, datum i ime autora. Učenike treba usmjeriti da se usredotoče na sliku i njezine detalje kako bi otkrili njezino značenje.
2. Analiza korak po korak: Nakon dijeljenja slike učenicima potrebno je proći određene korake da bi ih usvojili i kasnije mogli samostalno primijeniti.
   a) Uočavanje važnih detalja – učenici često usmjeravaju pozornost na najdramatičniji ili središnji dio slike, a ne na detalje. Da bi ih uočili, treba im dati dovoljno vremena i potaknuti ih na sastavljanje popisa detalja, simbola, boja, likova i sl. Potom trebaju izdvojiti stvari koje ne razumiju.
   b) Identificiranje problema – učenike treba potaknuti da uoče je li na slici prikazan neki problem, kontraverzno pitanje ili sukob. Sukob ili napetost ponekad je očit, kao u slučaju političke karikature, a ponekad je prikazan suptilnije ili je skriven.
   c) Propitivanje autorove namjere, poruke i stava – s učenicima treba raspraviti pomoću pitanja: Koji je autorov cilj u stvaranju ove slike? Koju poruku šalje prikaz? Koja su umjetnikova stajališta o nekome pitanju koje je povezano sa slikom?
   d) Tumačenje prikaza – učenici razmatraju sve informacije dobivene iz izvora, povezuju ih i donose zaključke.
   e) Refleksija – učenici bi trebali međusobno razgovarati o svojim zapažanjima, a potom ih iznijeti pred cijelim razredom. Nastavnik treba moderirati proces, primjerice zapisivanjem ideja na ploču i pružanjem dodatnih informacija te tako postupno voditi učenike do odgovora. Vrlo je važan dio ovoga koraka razgovor s učenicima o tome kako su došli do svojih zaključka.
3. Istraživanje: na temelju informacija o slici koje je dao nastavnik učenici mogu provesti daljnja istraživanja o podrijetlu slike, okolnostima nastanka, značenju i sl. Učenici pritom koriste druge izvore i povezuju ih sa slikom.
4. Ostale aktivnosti: o Zadatci produženoga odgovora – učenicima se može zadati da odgovore na pitanja pisanim putem. o Esejski zadatci –koristeći sliku i ostale povijesne izvore, uz unaprijed dogovorene kriterije, učenici mogu napisati povijesni esej o nekoj problematici.

Primjer preuzet iz nastavne pripreme za izbornu temu Romantizam i ideja slobode u umjetnosti (M. Glučina) koja se nalazi na Edutoriju. Kako se mijenjalo lice Republike u prikazima umjetničkih djela može biti zanimljiva aktivnost za učenike kojom se može na odabranim primjerima objasniti povezanosti umjetnosti i politike. U nastavku su primjeri poznatih umjetničkih slika s alegorijskim prikazima na koje se mogu primijeniti obrasci za analizu te ih pomoću njih interpretirati. Učenik na temelju pitanja identificira stavove, motive i vrijednosti autora o revolucionarnim zbivanjima u Francuskoj te ulogu umjetnosti. Uz slike je poželjno dati osnovne podatke o autorima i samim djelima. Objašnjenje interpretacije nakon zadataka služi kao pomoć nastavniku u pripremi aktivnosti.

Na slici Sloboda vodi narod prikazani su likovi kako jurišaju ravno na promatrača, odnosno narod koji se spontano latio oružja, ujedinjen u svojoj žudnji za slobodom. Likovi izranjaju iz maglovitoga dima, što je simbolični prikaz uzdizanja Francuske iz okova tiranije. U daljini se vidi panorama Pariza s tornjevima katedrale Notre-Dame, s koje su pobunjenici podigli trobojnicu. Likovi koji dominiraju su: dječak koji kleči (predstavnik najnižih slojeva) s ispruženom rukom prema ženi Slobodi koja nosi zastavu, simbol Francuske revolucije i republikanstva, treći lik je mladić u cilindru (možda predstavnik buržoazije), premda prema detaljima odjeće može biti i radnik. Grčki profil i gole grudi Slobode podsjećaju na antičke skulpture, dok njezina uspravna figura i lepršava odjeća potvrđuju njezinu alegorijsku ulogu. Antički motivi prizivaju republikanske osjećaje (atensku demokraciju i rimsku republiku). Sljedbenici Slobode pripadaju raznim društvenim slojevima ujedinjenim u zajedničkome cilju. Oni u svojemu odlučnom maršu naprijed bezobzirno gaze mrtva tijela. Spremni su i sami umrijeti, sigurni da će u tome slučaju njihovo mjesto zauzeti drugi.(11)

Jean-Léon Gérôme naslikao je sliku Republika zbog državnoga natječaja. Republika je prikazana kao lik žene Slobode pobjednice. Antički motivi, kao što su odjeća i mač gladius, upućuju na stari Rim. Maslinova grana poziva na mir, lovorovo lišće na glavi upućuje na pobjedu, a lav na snagu. Za razliku od lika žene na slici Sloboda vodi narod ovdje alegorijski prikaz ima zadaću pobuditi osjećaje dostojanstva i pobjede republike nad carstvom. Lik žene podsjeća na kasnije izrađeni Kip slobode, poklon Francuske SAD-u.(12)

1. U Kurikulumu za nastavni predmet povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj iz 2019. g. kao svrha predmeta navodi se sljedeće: […] „Učeći Povijest učenici razvijaju temeljne vještine povezane s postavljanjem pitanja o izvorima, razmatranjem konteksta, sagledavanjem događaja iz različitih perspektiva, preispitivanjem gledišta i zaključaka te oblikovanjem mišljenja na utemeljenim pretpostavkama.“

2. Burke, Peter. Eyewitnessing: The Uses of Images as Historical Evidence. (London: Reaktion Books, 2010.): 28.

3. Barton, Keith C. Historical Sources in the Classroom: Purpose and Use. HSSE Online, 7 (2018): 3-10. https://www.researchgate.net/publication/334286223_Historical_Sources_in_the_Classroom_Purpose_and_Use (Pristupljeno: 15.1.2021.)

4. Fleming, Grace. The Importance of Historic Context in Analysis and Interpretation. ThoughtCo, 28. 8. 2020. https://www.thoughtco.com/what-is-historical-context-1857069  (Pristupljeno: 15.1.2020.)

5. Counsell, C. Editorial. Teaching History. 91 (1998): 3.

6. Prilagođeno prema: Barton, Keith C. Historical Sources in the Classroom: Purpose and Use. HSSE Online, 7 (2018): 13-14.   https://www.researchgate.net/publication/334286223_Historical_Sources_in_the_Classroom_Purpose_and_Use  (Pristupljeno: 15.1.2021.)

7. Prilagođeno prema Collins, S. Cunning Plan for placing visual sources at the heart of historical learning. Teaching History 152. The Historical Association, 42–44.

8. Prilagođeno prema: O’Donnell Edward T. How to Use Images in Your Classroom. 2009. https://www.edwardtodonnell.com/teacher-professional--development---sight.html  (Pristupljeno: 16.1.2021.)

9. Lestz. M. The Changing Face of the French Republic. The Curious Rambler. 7.3.2014. https://curiousrambler.com/2015/03/07/the-changing-face-of-the-french-republic/  (Pristupljeno 16.1.2021.)

10. Marianne. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38884 (Pristupljeno 16. 1. 2021.)

11. Burke, Peter. Eyewitnessing : The Uses of Images as Historical Evidence. (London: Reaktion Books, 2010.): 61., Eugène Delacroix Buography. The Art Story. https://www.theartstory.org/artist-delacroix-eugene.htm (Pristupljeno 16.1.2021.)

12. Hoakley. Too Real: the narrative paintings of Jean-Léon Gérôme. The Eclectic Light Company. 5.6.2018. https://eclecticlight.co/2018/07/05/too-real-the-narrative-paintings-of-jean-leon-gerome-1/ (Pristupljeno 16.1.2020.)