Ove godine vodim prvi razred i moram priznati da mi je nakon ispraćaja četvrtaša bilo teško „uskočiti“ u prvi razred.
Trebalo nam je dosta vremena da se priviknemo i prihvatimo školsku rutinu, a u mojoj glavi neprestano su se vrtjele ideje kako iskoristiti hrpu energije i lateralno mišljenje koje su sa sobom donijele te male glave u školske klupe.
Nakon početnog oduševljenja rad s udžbenicima, radnim bilježnicama, crtančicama i pisankama nam je ubrzo postao strašno naporan i dosadan te sam vrebala pravi trenutak za upoznavanje s Ninom i Tinom.
Iskoristila sam njihovu radoznalost te im kroz priču predstavila mudre sove i ponudila rješavanje zadataka iz radne bilježnice „Tajne mudrih sova“ koje su za njih sastavili Nina i Tino. Prvo smo zajedno prelistali radnu bilježnicu kako bi se uvjerili da zadaci nisu isti kao u njihovim udžbenicima. Svidjelo im se kako su likovno oblikovani, a zainteresirale su ih neke igre koje su opisane u zadacima.
Za prvi put smo odabrali rješavati zadatke u paru. To se pokazalo kao dobar odabir. Raduje ih zajednički dolaziti do rješenja, čitati jedni drugima ili se osloniti na čitanje boljeg čitača. Unaprijed su se dogovorili koje zadatke će tko zapisivati i nisu brinuli o količini sadržaja koji trebaju riješiti kako što je to slučaj s uobičajenim zadacima kakvim obiluju udžbenici.
Izabrala sam za njih temu „Dobro jutro proljeću“. Prije nego smo počeli s radom ponovili smo što znamo o proljeću, nabrojali vjesnike, opisali vremenske promjene i s nestrpljenjem su čekali da podijelim materijale za rad. Prvi problemi su se javili u tipovima zadataka koji su zahtijevali od njih primjenu matematike i shvaćanje terminologije „dvostruko manje“, „dvostruko više“.
Nisam odmah nudila pomoć u rješavanju nego sam promatrala kako će pojedini par doći do rješenja. Neki od njih su se dosjetili pa upotrijebili prste za prikaz dvostruko više- manje, dok su drugi odlučili zadatak riječima pretvoriti u crtež i na taj način prebrojavanjem doći do rješenja. Naravno bilo je parova koji su taj zadatak smatrali „preteškim“ pa su se oslonili na osluškivanje kako do rješenja dolaze njihovi prijatelji.
Nastavljajući dalje s radom došli smo do zadatka koji nas je zainteresirao u prvom listanju radne bilježnice- igra „Školice“. Kao što je to slučaj i s drugim pisanim materijalima određeni broj učenika uvijek žuri da što prije riješi zadatke i bude prvi te je tako nekoliko parova zadatak vrlo brzo riješilo ne iščitavajući ga pažljivo što je dovelo do krivih odgovora. Ostatak razreda odlučio je odigrati igru i promisliti o rješenjima na taj način.
Drago mi je da sam prilikom rada s radnom bilježnicom mudrih sova mogla uočiti neke druge vještine osim čitanja, računanja i pisanja koje moji učenici imaju i mogu primijeniti u radu. Tu prije svega mislim na međusobnu suradnju, pristup rješavanju problema, inicijativu u radu.
Našim svakodnevnim radnim materijalima nedostaju ovakvi tipovi zadataka koji će svojim likovnim prikazom motivirati učenike na rad, tekstovima potaknuti njihova razmišljanja, obogatiti rječnik i naučiti ih da sadržaje iz različitih područja povezuju. Nekoliko učenika je nakon završenog rada zatražilo još zadataka za rad kod kuće što me je iznenadilo. Objasnili su mi da žele „ispitati“ kako će njihovi ukućani riješiti neke probleme s kojima su se oni susretali i pri tom ih naučiti kako je lako doći do točnog rješenja ako povezujemo stvari koje znamo.
