U sklopu likovnog natječaja „Želim, stvaram, oblikujem“ proizašao je veliki broj radova koji su teme samog natječaja nadogradili i preusmjerili u zanimljive, drugačije, vrlo kreativne puteljke. Predstavit ćemo ih u seriji članaka, a počinjemo upravo Tonkinom škrinjom.
Suradnja učenika i učitelja u iščitavanju tema kreirala je radove koji podržavaju cjelovito učenje kroz spajanje, likovnosti, pričanja priča, tehničke umješnosti i korištenja znanja iz prirode, poznavanja običaja i povijesti zavičaja.
Upravo takav, izniman i jedinstven rad stigao je iz OŠ Vladimir Deščak, Novaki koji su izradili učenici tehničke i likovne grupe pod mentorstvom učiteljica Sade Bašagić i Sanje Mužinić-Čujić. Radi se o iznimno zanimljivom i cjelovitom uratku u čijoj su izradi sudjelovali učenici razredne i predmetne nastave; drugi, peti, šesti i osmi razredi, povezujući svoje ideje, a stvarajući time međugeneracijsku i međupredmetnu suradnju što je od iznimne važnosti i za iskrenu pohvalu.
Stvorili su „Tonkinu škrinju“. Stara je to škrinja, jedna od onih koje se još gdjegod mogu pronaći na tavanu trošne bakine kuće, odolijevajući promjenama i ožiljcima koje protok vremena ostavlja. Očuvan je to izložak, zaštićena baština iz nekog starog doba. No, ako malo bolje oslušnete, ova „starica“ priča svoju životnu priču:
Zahvalni smo učenicima i učiteljicama što su s nama podijelili ovu divnu i dirljivu priču te unijeli u Profil Klett živu baštinu koju prati i riječ i slika.
Osim što je Tonkina škrinja oblikovana iznimno precizno, ukrašena izvana biljnom ornamentikom, ona doista u sebi čuva i laneni, filcom ukrašen detalj svečane nošnje svetonedeljskog kraja te isto tako kolažno oblikovan detalj, stručak pšenice i svoje fotografije iz školskog etnografskog prostora. I doista nam šapuće o nekim davnim vremenima…
Na ovom iznimnom radu čestitamo: Umi Dzendzo, Hani Lacko, Barbari Ikić, Davidu Gojaku, Mateju Vojvodiću, Jasminu Komiću, Emi Markanović, Klari Posezi, Andrei Lukač, Nini Babić, Petri Mihaljević, Taši Andrijati, Lei Ričković i mentoricama Sadi Bašagić i Sanji Mužinić-Čujić