Djeca uče od rođenja, njihovo je učenje cjelovito, a ne rascjepkano po predmetnim područjima, ona uče kroz izravno neposredno iskustvo, tj. „iz prve ruke“, kroz igru i aktivnim sudjelovanjem u procesu učenja, u interakciji s drugom djecom i podržavajućim odraslima, tj. odraslima koji ih razumiju i uvažavaju.
prof. dr. sc. Edita Slunjski, Tragovima dječjih stopa, 2012.

U suvremenom okruženju u kojemu su djeca svakodnevno „bombardirana“ brojnim informacijama, koje zbog brzine i količine njihova pristizanja ne stignu kvalitetno obraditi i pohraniti, cjelovito je učenje neophodno kako bi se dijete pripremilo i ojačalo za kvalitetno i funkcionalno cjeloživotno učenje. 

Pristup učenju u kojemu su polazišta za učenje izolirana unutar jednog područja djetetova učenja, bez doticaja i poveznica sa svim ostalim područjima, spoznajama djeteta i njihovim funkcionalnim osnovama, napušta se i zamjenjuje onime usmjerenim na djetetovu urođenu potrebu da svijet vidi kao cjelinu i da nove spoznaje oblikuje unutar te cjeline koja će spiralno rasti jedino uz ovakav pristup učenju. 

Aktivno sudjelovanje učenika u procesu učenja obuhvaća, između ostaloga, njegove istraživačke aktivnosti, prikupljanje podataka i baratanje njima, primjenu različitih oblika rada i strategija učenja, propitivanje, procjenu i samoprocjenu, vrednovanje i samovrednovanje, aktivnosti u kojima je omogućena refleksija i samorefleksija te mogućnost korigiranja faza aktivnosti kako bi u tako oblikovanom procesu došli do najviše razine učenja. 

Organizacija takvog učenja u rukama je učitelja koji prate suvremene dosege u odgojno-obrazovnom radu, unose nove spoznaje u svakodnevne aktivnosti učenja s djecom, mijenjaju se u skladu s interesima i mogućnostima učenika, prepoznaju i uvažavaju njihove potrebe, bez zadrške osuvremenjuju procese učenja, osnažuju i ohrabruju učenike za cjeloživotno učenje i s puno optimizma aktivno sudjeluju u promjenama koje će obrazovni sustav učiniti boljim za djecu i struku.