„Ne postoje putnici na svemirskom brodu Zemlja, svi smo mi članovi posade.“
Lewis Thomas
Godine opasnog življenja, emisija je National Geographica koja pokušava odgonetnuti ide li moderni svijet u pomalo zastrašujuće i nepoznato sutra. Mnogima bi ovaj naziv emisije mogao značiti još jednu u nizu medijskih težnji za što većom senzacijom, ali isto tako sve je više onih koji u njemu vide realnost s kojom se, nažalost, suočavamo već danas.
„Svijet“ u kojem živimo nemilosrdno uništava prirodu. Čovjek zaslijepljen idejom o što većoj materijalnoj dobiti često ne mari za buduće naraštaje. Milijarda ljudi već danas pati od neishranjenosti, a najnovije procjene UN-a govore da će po sadašnjim stopama rasta godine 2050. na planetu biti 9,7 milijardi ljudi. Od toga, većina će živjeti u nerazvijenim ili zemljama u razvoju, dok će u razvijenim zemljama populacija opadati (Šimleša, 2008.:14). Neodrživim razvojem u bliskoj budućnosti čovjek će se dovesti u situaciju općega kaosa u kojem će prirodni resursi biti potrošeni ili uništeni, a glad, žeđ i neimaština vjerojatno povod mnogim sukobima.
Domovina života, planet Zemlja, neprestano nas opskrbljuje nezamjenjivim izvorima poput zraka i čiste vode. Ali zbog česte zaokupljenosti sobom, problemima svakodnevnice i modernim načinom života, ne marimo za poštivanje zakonitosti prirode. Onečišćujemo atmosferu ispušnim plinovima automobila, ispuštamo otpadne vode, krčimo šume i narušavamo biološku raznolikost, nekontrolirano se koristimo kemikalijama, otpadom i eksploatiramo prirodne izvore Zemlje. Čovjek dakle svojim djelovanjem dovodi do onečišćenja životne sredine koja je ionako već ugrožena tehnološkim i industrijskim razvojem te postaje sam sebi najvećim protivnikom.
Uravnoteženi ekosustav koji već tisućama godina pruža čovječanstvu uvjete za opstanak sustavno se uništava. Čovjek koji se osjećao dijelom prirode i u skladu s tim i živio, danas se izdigao iznad nje živeći po vlastitim pravilima. Razvijeni (zapadni) svijet kao i zemlje u razvoju sustavno uništavaju osnove života na Zemlji te pritom ignoriraju znanstveno utemeljena i općeprihvaćena stajališta o četiri temeljna uvjeta bez kojih biološki svijet ne bi mogao egzistirati, a to su: pitka voda, čist zrak, mineralna struktura tla i ujednačena temperatura okoliša (Lay, 2007.:27).
Svi ti „napadi“ na osnove života vuku za sobom lavinu neodrživih procesa, pa su tako ekonomska-gospodarska, sociokulturna i politička neodrživost trolist koji izravno proizlazi iz biološke odnosno ekološke neodrživosti. Sumirajući to u cjelinu, dobivamo integralnu (cjelovitu) neodrživost.
Države, vlade i političari rješenje traže u sveprisutnom pojmu održivog razvoja.
Gdje je onda problem?
Ako se u Hrvatskoj reciklira samo 10 % otpada, a 90 % smeća u oceanima čini plastični otpad, nameće se pitanje: Možemo li preuzeti rizik ili čekati i nadati se da će se netko drugi uhvatiti u koštac s problemima?
Dana 22. travanja obilježava se Dan planeta Zemlje, dan kada pojedinac ima mogućnost i jedinstvenu priliku za izgradnju nove, bolje budućnosti, dan kada smo pozvani da preispitamo svoje životne navike i da bar nakratko iziđemo iz svoje komforne zone te učinimo velik korak za naš planet. Važno je temeljiti razvoj Zemlje na načelu održivog razvoja, učinkovitije upotrebljavati resurse, razviti okolišnu i energetsku učinkovitost te zelenu ekologiju sa svrhom kontrole klimatskih promjena i emisije štetnih stakleničkih plinova. Cilj je svakako potaknuti kolektivnu svijest vlastitim primjerom o problemu onečišćenja okoliša, educirati druge o problemima brojnim člancima, radionicama, letcima, uspostaviti kontakt s prirodom, promovirati štednju energije za sigurniju budućnost, reciklirati, sortirati i pravilno odlagati otpad.
Dan planeta Zemlje iz perspektive civilnog društva (učitelja u školama kao i običnih građana) vidi se u deficitu prakse, odnosno konkretno učinjenih i mjerljivih koraka prema održivosti.
Škola i cjelokupan odgojno-obrazovni sektor treba na sebe preuzeti odgovornost i postati „rasadnikom“ budućih nositelja održivog razvoja.
Dan planeta Zemlje medijski popratimo jednom godišnje. Osim školskih panoa i prigodnih programa želimo potaknuti vrtiće, osnovne i srednje škole te fakultete da već danas krenu s promjenama. Osmislite planove i programe koji pokrivaju ili bar dotiču jednu komponentu integralne održivosti. Povežite se sa znanstvenom zajednicom i civilnim sektorom, učite i gradite sebe da biste to znanje mogli prenijeti na nove naraštaje.
Nastava usmjerena na učenika i njegov razvoj mora prihvatiti ovu novu paradigmu koja nema alternative. Učenici nova znanja i svijest prenose na svoje roditelje koji po principu „obrnute socijalizacije“ prihvaćaju novi sustav vrijednosti i normi. To postaje začarani krug, a održivi razvoj u tom trenutku na mala vrata ulazi u naše živote kao općeprihvatljiva i „normalna“ pojava.
„Obrazovanje i naučno istraživanje moraju svuda biti usađeni u društveni rast; to se ne može odgađati za „bolja vremena“ bez kobnih posljedica kao što su primitivizam, bezobzirna trka za privilegijama, pustoš duha, alienacija inteligencije i neokolonijalna zavisnost“ (Supek, 1971.:311), jedna je od zaključnih misli poglavlja „Prosvjeta ‒ nosilac svjetskog razvitka i mira“ u knjizi „Spoznaja“ velikog fizičara, filozofa i humanista Ivana Supeka.
Zato pokažimo već od danas svoju odgovornost prema planetu Zemlji i pokažimo joj kako nam je do nje iskreno stalo.
