Oduvijek su me zanimali digitalni mediji. Kada mi se ukaže prilika, koristim digitalnu tehnologiju u nastavi. Kvizovi, pjesme, igre… sve što se da iskoristiti u nastavi njemačkog jezika. A s obzirom da u našoj školi učenici imaju mogućnosti njemački jezik učiti od 1. razreda kao prvi strani jezik, pokušavam biti domišljata. Snalazim se raznim metodama i medijima.

Kolege i ja smo bili podvojenog mišljenja u trenutku kada nas je snašla vijest o nastavi na daljinu. U tom trenu nismo svi bili spremni na nešto novo i neistraženo. Nitko si nije mogao ni zamisliti kako će to sve funkcionirati, hoće li sustav padati, hoće li se učenici i njihovi roditelji snaći, imaju li svi potrebne uvjete, koliko informatičkog znanja ima svatko od nas, što se od nas očekuje…. Milijuni pitanja, bezbroj zabrinutih lica. Mi učitelji smo zajedno, hrabro i pouzdano zakoračili u novu avanturu zvana „Virtualna učionica“. Vodili smo međusobno razgovore do kasno u noć. Razgovaralo se video pozivima, tekstualnim porukama, a mailovima su se prenosile službene informacije. Roditelji su zvali i tražili pomoć, pokušavajući do slavne srijede, kada službeno počinje nastava na daljinu, ući u virtualnu učionicu, kako bi njihova djeca nesmetano sudjelovala u drugačijem obliku nastave. Pa pazi na rokove, nemoj zaboraviti rad označiti kao dovršen, dodaj privitak, dodaj sliku…

Učitelji i učenici, svi od redom, su se jako trudili. Nastavni sadržaji osmišljeni su tako da svi mogli pratiti.

Imajući u vidu predmet koji predajem, odlučila sam svoju nastavu uz udžbenik i radnu bilježnicu obogatiti kvizovima (jednostruki odgovor, višestruki odgovor, dopiši, poveži) gdje učenici dobivaju povratnu informaciju kako su nešto savladali. Moram priznati, kako takve zadatke vrlo rado rješavaju. Svi su aktivni, ako ne znaju uvijek mogu poslati poruku te im ja u najkraćem mogućem roku odgovorim.