U starim da Vincijevim zapisima pronađen je eksperiment u crtežima koji je i danas popularan u fizici za demonstraciju zakona trenja. Nova otkrića jednog britanskog znanstvenika pokazuju da je Leonardo, uz svoju studiju trenja, prvi demonstrirao fizikalne zakonitosti trenja još daleke 1493. godine.
Jedan od najvećih genijalaca u povijesti, Leonardo da Vinci, slikar, arhitekt, izumitelj, kipar i prirodoslovac, koji je živio u Italiji u drugoj polovici 15. i početkom 16. stoljeća, nepresušni je izvor inovacija i kreativnosti. Njegova mašta, vizije budućnosti, različitih strojeva i naprava i danas nadahnjuju znanstvenike, a nama ostalima pokazuju koliko je bio ispred svog vremena i koliko je utjecao na buduća vremena. Izumi poput preteče padobrana, zmaja za letenje, helikoptera, oklopnog vozila, bicikla, podmornice, tiskarskog stroja, hidraulične pile, projektila, vertikalne bušilice, samo su mali dio njegova bogatog opusa strojeva i naprava.
Prije nekoliko godina grupa znanstvenika i vještih stručnjaka iz Firence, nakon pažljivog proučavanja Leonardova djela Codici Vinciani, uspjela je rekonstruirati njegove izume i naprave u realnoj veličini, prema njegovim skicama i uputstvima, a upotrebljavajući iste materijale koji su bili na raspolaganju u njegovo doba. Rezultati su bili uistinu fantastični i pokazali su svu raskoš Leonardova talenta i brojnih interesa.
Već je znanstvenicima duže vrijeme poznato da je Leonardo da Vinci, baveći se fizikalnim temama, prvi napravio sistematsku studiju trenja iz koje se kasnije razvila cijela jedna grana fizike. No, nedavno je britanski znanstvenik i profesor s prestižnog Cambridgea Ian Hutchings, proučavajući Leonardove zapise, otkrio da je da Vinci prvi i demonstrirao fizikalne zakonitosti trenja te da se to sve zbilo 1493. godine.
Jedna posebna stranica iz da Vincijeve bilježnice krila je tajnu. Naime, još početkom 20. stoljeća upravo je ta stranica bila jako zanimljiva znanstvenicima u Muzeju Victoria i Albert u Londonu, no na istoj se stranici nalazio i Leonardov crtež stare žene ispod kojega je pisalo: „Smrtna ljepota prolazi i ne vraća se.“ Kako su znanstvenici proučavali taj crtež, istovremeno su zanemarili ostale dijagrame i crteže nacrtane na istoj stranici. Upravo su ti crteži ukazivali na nova otkrića o Leonardu jer su skrivali skicu eksperimenta koji je i danas popularan za demonstraciju zakona trenja.
Tekst uz crteže otkrio je da je Leonardo znao da je sila trenja između dvije površine koje se dodiruju proporcionalna teretu koji ih pritišće i da je trenje neovisno o području kontakta između te dvije površine. Te je zakone puno desetljeća kasnije formulirao i definirao francuski znanstvenik Guillaume Amontons koji je živio u Parizu u 17. stoljeću. No, Hutchings je otkrio da je i sam Leonardo te zakone primjenjivao u svojim nacrtima strojeva te da je prepoznao i uviđao koliko trenje može biti korisno i primjenjivo u svakodnevici.
