Ovu prekrasnu sobnu biljku cvjetova nalik na bijela jedra neki zovu jedarce, neki mirni ljiljan, a neki jednostavno Spathiphyllum (čitamo spatifilum), što je i njezin latinski, odnosno botanički naziv. Među ljubiteljima biljaka već je odavno popularna jer nije osjetljiva, pa ju lako njeguju čak i djeca. No to ne znači da ju možemo potpuno zanemariti. Brinemo li se o njoj na pravilan način, bit će zdrava i cvjetati gotovo bez prestanka.
Spatifilum ne podnosi previše sunca i najbolje će uspijevati ako ga smjestimo uza sjeverni prozor. No u slučaju da je učionica veći dio dana izložena suncu, svakako ga udaljite barem 1 ili 2 metra od prozora. Također, pripazite da to mjesto ne bude na propuhu, odnosno gdje se često otvaraju i zatvaraju vrata. U takvim će uvjetima rasti brzo i bujno, i možda jednoga dana doseći više od metra visine. Naravno, pri tom ne treba zaboraviti na redovno zalijevanje i vlagu općenito. Spatifilum je tropska biljka, a u tropima kiša pada svaki dan i vlage ima mnogo. Slične uvjete možemo joj osigurati i mi. U tu je svrhu najbolje uvijek pri ruci imati kanticu punu vode koju smo napunili dan ranije. Voda tako neće biti prehladna, a i malo će „omekšati“, odnosno postati sličnija kišnici.
Na pitanje koliko često treba zalijevati spatifilum nema sasvim točnog odgovora jer to ovisi o veličini biljke, količini vlage u prostoriji, godišnjem dobu i slično. No nećete pogriješiti ako je zalijete triput tjedno, na primjer u ponedjeljak, srijedu i petak. I ne brinite se, višak vode ionako će izići kroz rupicu za odvod koja se nalazi na dnu posude u kojoj biljka raste. Stoga bi bilo dobro da ispod posude stavite i tanjurić da se voda ne bi izlila gdje ne želimo. Dapače, voda u tanjuriću čak je i poželjna jer osigurava vlagu u blizini listova, pa tako još i više imitiramo tropske uvjete.
Vlagu, koja je potrebna listovima, mogli bismo osigurati i redovnim prskanjem listova prskalicom, barem jednom dnevno. No postoji i lakše rješenje, a to je tanjurić s vodom. Uzmite, dakle, malo veći tanjurić i napunite ga šljunkom ili kuglicama za drenažu. Nakon toga napunite vodu do ruba i potom na njega stavite posudu sa spatifilumom. U slučaju da ste se odlučili za ovakvo rješenje, pripazite pri zalijevanju da ne bi došlo do suvišnog izlijevanja vode kroz rupicu za odvod, a potom i preko ruba tanjurića.
Naravno, osim svjetla i vode, vaša biljka treba i biljnu hranu, odnosno gnojivo. U tu je svrhu najbolje potražiti neko tekuće biljno gnojivo namijenjeno sobnim biljkama koje cvatu i dodavati ga svaka dva tjedna u vodu za zalijevanje. No kada dođe zima, gnojenje treba prekinuti i jednostavno pustiti biljku da se malo odmori. Isto vrijedi i za zalijevanje. Umjesto triput, dovoljno je da ju zalijemo samo jednom tjedno. A kada dođe proljeće, opet krećemo s intenzivnijim zalijevanjem i gnojenjem. Biljka će na tu promjenu odgovoriti ubrzanim rastom i stvaranjem cvjetova, a to znači da bi ubrzo mogla postati prevelika za posudu u kojoj raste. U tom ju je slučaju bitno presaditi tek u malo veću posudu, a ne odmah u preveliku. Slično je s kupnjom cipela. Nikada ne preskačemo brojeve cipela, već ih mijenjamo kao noga raste. Isto vrijedi i za veličine posuda. Korijen se tako lakše prilagođava na presađivanje i brzo pokazuje dobre rezultate.
I na kraju ne zaboravite. Biljke su živa bića i osjećaju našu brigu i pažnju. Budemo li dobri prema njima, bit će lijepe i zdrave!
